„Posred gradskoga trga, s obje strane rijeke, stablo života što rodi dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod. A lišće stabla za zdravlje je narodima.“ (Otkrivenje 22,2)
Riječi na kraju ovog teksta su me uvijek ispunjavale divljenjem. Ako je Novi Jeruzalem dio savršenog svijeta, zašto bi bilo potrebno izlječenje? Bolest i smrt pripadaju prošlosti (Otkrivenje 21,4). prema tome, tjelesno izlječenje nije moglo biti tema piscu ovoga teksta. Osim toga, apostol Ivan kaže da izlječenje nije namijenjeno pojedincima, već narodima! Utemeljen na hebrejskoj riječi „gôy“, tekst obuhvaća strane narode i neznabošce.
Neki misle kako se izlječenje spomenuto u Otkrivenju 22,2 odnosi na nacionalne i jezične barijere. Ljudi iz svih naroda, plemena i jezika naseljavaju Novi Jeruzalem. Lišće drveta života predstavlja pobjedu nad predrasudama i preprekama koje razdvajaju ljude. Cilj je ukloniti sve mentalne i emocionalne barijere koje postoje između Hebreja i neznabožaca, robova i slobodnjaka, roda muškoga i ženskoga, i dovođenje spašenih u okrilje jedne obitelji, sjedinjene u Isusu Kristu (Galaćanima 3,28; Otkrivenje 21,24-26).
Proteklih godina svijet je doživio nešto slično u Južnoj Africi. Eugene de Kock je bijelac iz Južne Afrike koji je mnogo godina radio kao zapovjednik odreda za izvršavanje smrtnih kazni u ovoj državi. Sada je osuđen na 212 godina robije zbog prijestupa protiv čovječnosti. Crnkinja, stručnjak za psihologiju, Pumla Gobodo-Madikizela, razgovarala je s de Kockom ukupno 46 sati. Zbog njene sigurnosti, stražari su ga vezali lancem za stolicu pričvršćenu za pod, dok je njena stolica bila na kotačima, tako da se brzo mogla ukloniti ukoliko je pokuša napasti.
De Kock se, međutim, nije ponašao kao čudovište kao što je ona očekivala. Umjesto toga,, zamolio je za susret s udovicama nekoliko crnih policajaca, ljudi čije je pogubljenje izvršio. Želio im se ispričati. Na iznenađenje de Kocka i Pumle, jedna od udovica je priznala: „Zaista me je dirnuo!“ Na njihovo još veće iznenađenje sve su mu udovice oprostile.
Da li i takav čovjek zaslužuje oproštenje? Ima u tom slučaju mnogo više od toga. Oproštenje je nešto što je u stanju premostiti surovu stvarnost, rasno i kulturno utemeljenu mržnju, doseći do srca i uspostaviti odnose i onda kada to izgleda nemoguće. Zadivljuje još nešto, mnog više nego što samo oslobađa krivca kome je oproštena krivica, oproštenje liječi i onoga koji je oprostio. Bol bijelca je tako dirnuo crnu psihologinju da je u jednom trenutku, ne misleći na vlastitu sigurnost, pružila ruku i uhvatila njegovu uzdrhtalu ruku. Postupak je iznenadio obje osobe. Izlječenje naroda je počelo.
Gospode, molim Te da izlječenje naroda započne danas u mom srcu. Ojačaj me za pružanje Tvoga oproštenja svima kojima je potrebno. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)