„Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga, jer ljubav dolazi od Boga, i tko god ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga.“ (1. Ivanova 4,7)
Kada nebesko načelo vječne ljubavi ispunjava srce, ona će teći i prema drugima, ne samo zato što smo od njih primali usluge, već zato što je ljubav načelo ponašanja koje mijenja karakter, vlada nagonima, upravlja strastima, suzbija neprijateljstvo i oplemenjuje osjećaje. Takva ljubav nije ograničena da obuhvaća samo „mene i moje“, već je široka kao svijet i visoka kao nebo. Ona je u skladu s ljubavlju anđeoskih radnika. Ova ljubav, kada se njeguje u srcu, zaslađuje cijeli život i širi plemeniti utjecaj na sve oko sebe. Ako je imamo, bit ćemo zadovoljni bez obzira na to smiješi li nam se sreća ili se mršti na nas. Ako ljubimo Boga svim svojim srcem, moramo voljeti i Njegovu djecu. Ova ljubav je duh samoga Boga. To je nebeski ukras koji daje plemenitost i dostojanstvo duši.
Duša ispunjena Isusovom ljubavlju otkriva se riječima, ponašanjem, izgledom, nadom, hrabrošću i vedrinom ona budi želju za boljim životom; duše koje samo što ne padnu stječu novu snagu, a koje se bore protiv kušnji jačaju i dobivaju utjehu. Riječi, izraz lica, način ponašanja, sve to širi oko sebe blistave zrake sunčeva svjetla i ostavlja iza sebe otvoren put prema Nebu. Svi mi dobivamo priliku da pomognemo drugima. Mi stalno molimo za mlade koji su oko nas. Izraz lica sam po sebi odražava ono što se zbiva u duši. Isus želi da postanemo slični Njemu, puni nježne sućuti šireći utjecaj ljubavi u malim životnim dužnostima.
Naša je dužnost da živimo u ozračju Kristove ljubavi, da duboko udišemo Njegovu ljubav i da širimo njezinu toplinu oko sebe. O, kakvo se područje utjecaja otvara pred nama! Kako bismo ozbiljno trebali obrađivati vrt svoje duše da donosi samo čiste, lijepe, mirisne cvjetove. Riječi ljubavi, nježnosti i obzirnosti vrše posvećujući utjecaj na druge. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)