“Zato ‘iziđite između njih i odvojite se’ — veli Gospodin! Ne dotičite se ničega nečista, i ja ću vas primiti!” (2. Korinćanima 6,17)
Ovdje nam se daje obećanje uz uvjet poslušnosti. Ako iziđemo iz svijeta i odvojimo se, ako se ne budemo doticali ničega što je nečisto, On će nas primiti. Ovo su uvjeti da bi nas Bog primio. Mi sami trebamo nešto učiniti. Ovdje je posao koji nas očekuje. Mi trebamo pokazati da smo se odvojili od svijeta. Prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo je s Bogom. Mi ne možemo njegovati prijateljstvo sa svijetom i ostati u jedinstvu s Kristom. Međutim, što znači biti u prijateljstvu sa svijetom?
To znači sjediniti svoje ruke s njegovim, uživati u onome u čemu svijet uživa, voljeti ono što svijet voli, težiti za uživanjima, tražiti zadovoljenje svojih želja, slijediti svoje sklonosti. Mi ne slijedimo svoje sklonosti kada svoje osjećaje usmjeravamo prema Bogu. Međutim, evo jednog velikog obećanja: “Zato iziđite između njih i odvojite se!” Odvojite se od čega?
Od sklonosti svijeta, njegovih prohtjeva, njegovih navika; mode, oholosti, običaja svijeta. … Dok povlačimo ovaj potez, dok pokazujemo da nismo u skladu sa svijetom, Božje obećanje postaje naše. On ne kaže da će nas možda primiti, već; “Ja ću vas primiti!” To je pozitivno obećanje.
Vi imate dokaz da ćete biti prihvaćeni pred Gospodinom. Odvajajući se od svijeta, povezujete s s Bogom; postajete pripadnik kraljevske obitelji, postajete sinovi i kćeri Gospodina Boga Svemogućega; djeca nebeskog Vladara, posinjeni u Njegovu obitelj, imate potporu odozgo, sjedinjeni ste s beskrajnim Bogom čija ruka pokreće svijet.
Velika je prednost uživati takvu naklonost, biti u takvoj časti pred Bogom, biti nazivan sinom i kćeri Gospodina Boga Svemogućega. To je neshvatljivo; a ipak, i pokraj svih tih obećanja i ohrabrenja, ima i onih koji sumnjaju i oklijevaju. Oni se nalaze na križanju, neodlučni su. Misle da će, ako postanu kršćani, natovariti na se planinu odgovornosti na području vjerskih dužnosti i kršćanskih odgovornosti. Činjenica je da postoji planina odgovornosti, cijeli život budnog stražarenja, borbe s vlastitim sklonostima, s vlastitom voljom, s vlastitim željama, s vlastitim uživanjima i ako se stanje promatra s gledišta svjetovnog čovjeka, čini se nemogućim poduzeti takav korak, biti dijete Božje, sluga Najvišega. (Signs of the Times, 31. siječnja 1878.)