“Neki čovjek imao dva sina. Mlađi od njih reče ocu: ‘Oče, daj mi dio baštine koji mi pripada!’ Otac im podijeli imanje.” (Luka 15,11.12; pročitajte Luka 15,11-32)
Kao odgovor na optužbe književnika i farizeja da se druži s grešnicima, Krist je iznio usporedbe o izgubljenoj ovci, izgubljenoj drahmi i izgubljenom sinu. Ovim je usporedbama pokazao da Njegovo poslanje u svijetu nije bilo da se ljudi osjećaju bijedno, da osudi i uništi, već da nađe i spasi izgubljeno. … To su bili oni kojima je Spasitelj bio potreban. …
Izgubljeni sin nije bio svjestan svojih dužnosti, nije to bio sin kojim bi otac mogao biti zadovoljan, već sin koji je želio ići svojim putovima. … Nježnu sućut i ljubav svojega oca on je pogrešno shvatio i što se otac strpljivije, ljubaznije i velikodušnije ponašao, to je sin postajao sve nemirniji. … Smatrao je da je njegova sloboda ograničena jer je slobodu zamišljao kao divlju raskalašenost i kako je želio biti neovisan o svakom autoritetu, odbacio je svako ograničenje nametnuto u očevom domu i uskoro potrošio sve svoje imanje na raspusnički život.
Onda je u zemlji u kojoj se nalazio nastala velika glad i u svojoj bijedi bio je zadovoljan ako se mogao nahraniti ostacima hrane koju su jele svinje. …
Sada više nije imao nikoga tko bi mu rekao: “Nemoj to činiti jer ćeš naškoditi samome sebi! Čini ovo, jer je to pravo.” Suočio se sa smrću od gladi pa se zaposlio kod nekog stanovnika toga mjesta. Bio je poslan na najponižavajuću vrstu posla — pasti svinje. Iako je to za Židova bilo najbeščasnije zanimanje, on je bio spreman raditi bilo što, toliko je velika bila njegova potreba. …
Trpi tešku glad i ne može zadovoljiti svoju potrebu; u tim se okolnostima prisjeća da njegov otac ima dovoljno i previše kruha i odlučuje se vratiti svojem ocu. … Nakon što je donio tu odluku, ne čeka kako bi dotjerao svoju vanjštinu. … “Dok je još bio daleko, opazi ga njegov otac, i sažali mu se te poleti, pade mu oko vrata i izljubi ga.” …
Dom izgleda isto onako kao što je izgledao kada ga je napustio; ali kakve li razlike u njemu. … Otac mu ne pruža priliku da kaže: “Primi me kao jednog od svojih najamnika!” Dobrodošlica koja mu je ukazana uvjerava ga da mu je vraćen položaj sina. (Signs of the Times, 29. siječnja 1894.)
