„I dano joj je da se zarati sa svecima i da ih pobijedi. Dana joj je vlast nad svakim plemenom i pukom i jezikom i narodom.“ (Otkrivenje 13,7)

Da li se još sjećate dugih, vrelih, opuštenih ljetnih dana iz vremena dok ste još bili dijete? Ja sam odrastao u Little Ferryu, u državi New Jersey, u jednom začuđujuće zaostalom mjestu na manje od 15 kilometara od Time Squarea u New Yorku. Sjećam se ljeta koja sam tamo provodio s prijateljima, igrajući se ili plivajući u rijeci, ili trčeće za loptom kada je to temperatura napolju dozvoljava.

Tijekom cijelog djeteta najmanje mi se sviđalo vrijeme u kome nisam imao što raditi. Nije mi bilo dosadno samome jer sam se uvijek mogao zabaviti čitanjem ili izmišljanjem novih igara. Problem dosade pojavljivao se kada bih se našao s drugim dječacima.

“Hajdemo se igrati loptom!”

“Ne igra mi se!”

“Hajdemo se vijati!”

“Ne trči mi se!”

“Pa što biste htjeli raditi!”

“Ne znamo, samo nam je dosadno!”

Ako sam mislio da trebam ostati s prijateljima, kada im je bilo dosadno, onda sam se i ja morao dosađivati, a to je zaista bilo neprijatno. Danas se smatra da se dosada mora izbjegavati pod svaku cijenu. Takvu vrstu življenja nitko ne želi.

Prema Otkrivenju, kršćanski život nikada nije dosadan. S jedne strane, tu je uzbuđenja kršćanskog napredovanja, širenja Evanđelja i iščekivanja što će Sveti Duh učiniti od našeg života, možda već sljedećeg trenutka.  S druge strane, kršćansko uzbuđenje obuhvaća i borbu protiv sotone i grijeha, tu je i svijest da će naša vjera ponekad izazivati i protivljenje. Kršćanski život zaista se ponekad pretvara u bitku i u marširanje.

Ipak, uzbuđenje u Otkrivenju nije uvijek na površini, nije baš uvijek tako vidljivo. Monotonija i rutina u kršćanskom životu ipak zauzimaju i više vremena nego što nam je ugodno. Imajmo na umu da je i Krist prvih 30 godina života proveo radeći kao nepoznati stolar, u jednom malom selu u sjevernom Izraelu. Ta svakodnevna “monotonija” u Njegovom postojanju omogućavala Mu je da se čvrsto ukorijeni u tlo Božje mudrosti i ljubavi. Zdrava mješavina uzbuđenja i monotonije predstavlja srž kršćanskog postojanja.

Gospode, što mi god današnji dan donese, upotrijebi kao materijal za izgradnju mog karaktera! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)