“Zar je meni takav post po volji u dan kad se čovjek trapi? Spuštati kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pepeo, hoćeš li to zvati postom i danom ugodnim Jahvi? Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi.” (Izaija 58,5-7)
Mnogo je lakše izgledati pobožan nego to uistinu biti. Mnogo je lakše poprimiti držanje kršćanina nego biti istinski kršćanin u svakodnevnom životu. Mnogo je lakše postiti nego voljeti bližnjega na stvaran način.
Bog nije protiv posta, ali ako trebamo birati između posta i ljubavi prema bližnjemu, onda post treba otpasti. To je poruka iz 58. poglavlja Knjige proroka Izaije i Propovijedi na Gori. Religija srca je važna, a ne vanjski privid.
U stvari, u Evanđelju po Mateju 6,16-18 Isus je protiv svih oblika vanjskih predstava u vrijeme posta. Ne samo što zahtijeva da ne izgledamo tužno već traži i da umijemo lice i očešljamo kosu kako nitko ne bi pomislio da postimo.
To, svakako, ne znači da na dan posta trebamo izgledati neprirodno sretni i zadovoljni. Krajnosti u ponašanju predstavljaju najgori mogući izlaz. Sigurno ste se već sreli s takvim ljudima. Oni pokušavaju izgledati neprirodno sretni, preslatko ljubazni, da bi ostavili dojam pobožnosti. Oni su, za razliku od Hebreja, otišli u drugu krajnost, ali se nalaze u istom loncu.
Budite jednostavno prirodni dok se družite s Isusom. Post je nešto što se zbiva između vas dvoje, između tebe i Njega. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)