„Svačije će djelo izići na vidjelo. To će pokazati onaj Dan, jer će se očitovati vatrom, a ta će vatra otkriti kakvo je čije djelo.“ (1. Korinćanima 3,13)

Trebali bismo pomno razmatrati pitanja koja se odnose na posao kojim se bavimo. Hoće li biti na blagoslov dušama?

Bog nam nije dao posao samo zato da bismo nečim bili zauzeti, već na slavu svojeg imena. Mnogi su potpuno zauzeti prikupljanjem drveta, sijena i pljeve. Ali sve će to biti spaljeno.

Po Božjem planu svaki čovjek ima svoje radno mjesto. Uz molitvu trebamo pozorno razmisliti o tome koja je dužnost određena svakome od nas pojedinačno, kao muškarcima i ženama koji će biti odgovorni Bogu. Bez obzira na to hoće li naše zvanje biti ograničeno na čisto duhovne poslove, ili će biti kombinirano od duhovnog i svjetovnog, svoj posao trebamo obavljati vjerno. Svjetovno i sveto treba se udružiti, ali svjetovni poslovi ne smiju nadvladati duhovne. Krist zahtijeva službu cijelog bića, udruženih tjelesnih, umnih i moralnih snaga. Sve se to treba uključiti u Gospodnju službu. Čovjek treba imati na umu da je Bog vlasnik svega i da njegovi pothvati trebaju biti prožeti svetošću koju nisu imali prije nego što se prijavio u Gospodnju vojsku. Svaki pothvat treba biti posvećen jer se na njega troši od Boga povjereni dar vremena. Svetinja Gospodinu natpis je koji stoji na svakom njegovom pothvatu jer je cijelo njegovo biće dovedeno u pokornost Bogu.

Ne smije se prihvatiti nijedan posao, čak ni u uobičajenom životu, ako svojim utjecajem pokvareno djeluje na naša osjetila. Mi se nalazimo u Gospodnjoj pripremnoj školi i On ima svoje izabrane načine da nas pripremi za svoju službu.  Mnogi su uznemireni jer ne rade neposredno na unapređenju Božjega kraljevstva. Ali ni najskromniji posao ne smije se zanemariti. To je pošten posao, to je blagoslov i može voditi do najodgovornijih poslova.

Bez obzira na to imamo li pred sobom jednu godinu ili pet, deset, danas moramo biti vjerni u onome što radimo. Svakoga dana trebamo obavljati svoje dužnosti isto tako vjerno kao da je to naš posljednji dan. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)