„Jer ne poznajući pravde Božje i gledajući da svoju pravdu utvrde, ne pokoriše se pravdi Božjoj.“ (Rimljanima 10,3)
Netko tko ima jaku volju može svoje odricanje od pogrešnih djela iskoristiti kao bježanje od podčinjavanja sebe i odricanja od sebe. Čak i osoba sa jakom voljom mora doći do shvaćanja da, iako sama može biti u stanju kontrolirati svoje vanjsko ponašanje, ipak unutra ostaje ista. Jedino Bog može riješiti teškoću grijeha u unutrašnjosti.
Možda će neki od govornika reći našim mladima da je sotona jedan od onih koji manipulira rock glazbom i oni će se riješiti svojih zapisa sa rock glazbom. Međutim, oni koji su se odrekli rock glazbe iz bilo kog drugog razloga osim iz ljubavi prema Isusu, dozvoljavajući Njemu da uđe u njihov život, u stvari se nisu odrekli rock glazbe.
Kad netko izgoni nečistog duha, a mjesto je zatim očišćeno i ukrašeno, sedam drugih duhova će doći i zauzeti njegovo mjesto. Grijeh nitko ne može odbaciti sam. Grijeh će biti izbačen jedino kad se Isus useli u srce. A kad god netko pokušava izbaciti grijeh svojom vlastitom snagom volje ili moralnom kičmom, to će se završiti u goroj situaciji od one koja je bila ranije. On se može ili ne mora vratiti rock glazbi. Međutim, može upasti u zamku dubokog ponosa zbog svojih postignuća. A oholost je najgori od svih grijeha.
Tako vidimo da pitanje podčinjavanja može izgledati vrlo varljivo, ako zamišljamo da se ono prvenstveno sastoji u odricanju od nečega. Predaja je odricanje od nas samih i prihvaćanje Isusovih riječi (Ivan 15,5): „Bez mene ne možete činiti ništa.“ Ovdje se ne govori o onome što nam je dano sve dok On održava da nam srca kucaju. Mi smo u stanju dobro se vladati i bez Isusa. Bez zajedništva s Bogom moguće je postati bogat – to je dokazano. Bez Boga može se biti uspješan poslovan čovjek, matematičar ili liječnik. Bez Boga se može i psovati Boga.
Zbog Njegove ljubavi prema ljudima i zbog toga što poštuje njihovu slobodnu volju, On će održavati i kucanje srca čovjeka koji Ga psuje i onoga koji Ga odbacuje. Ali bez Boga čak i najjača osoba na svijetu ne može proizvesti rodove pravde. To je ono o čemu govori Ivan 15,5. Bez Njega ne postoji prava poslušnost. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)