“Ali kažem samo jedno: zaboravljajući što je nazad, ispružajući se prema onome što je naprijed, trčim prema cilju da postignem nagradu – nebesko stanje u koje nas je Bog pozvao po Kristu Isusu. ” (Filipljanima 3,13.14)
Nisam toliko oduševljen promatranjem sportskih natjecanja, ali s vremena na vrijeme gledam Olimpijske igre. U današnjem tekstu Pavao opisuje trkača koji trči prema cilju.
U punom trku vodeći trkač se ne usuđuje pogledati iza sebe da ne bi izgubio brzinu koja će odlučiti hoće li dobiti ili izgubiti trku. Sva njegova mentalna i tjelesna energija je usmjerena prema cilju koji se nalazi ispred njega. Pavao uspoređuje ovo iskustvo s iskustvom kršćanina. I kršćani trebaju usmjeriti sve svoje energije prema svom jedinom i najvažnijem cilju.
I Isus izražava istu misao (Matej 6,22.23) kada kaže da oko kršćanina treba biti zdravo. Ellen G. White ovako izražava istu misao: “Zdrave namjere, svesrdna predanost Bogu, to je uvjet na koji upućuju Spasiteljeve riječi. Budite iskreni i nepokolebljivi u svom nastojanju da upoznate istinu i da joj se pokorite bez obzira na cijenu, pa ćete primiti božansko prosvjetljenje. Prava pobožnost počinje tamo gdje prestaje svako pogađanje s grijehom.” (Misli s Gore blagoslova, str. 116)
Pavao je mislio na takvu odanost kada je rekao: “Štoviše, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednost zbog najveće prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga Gospodina. Radi njega sam sve žrtvovao, i sve smatram blagom, da Krista dobijem i da budem u njemu.” (Filipljanima 3,8.9)
Pavao je prava suprotnost sumnjičavom, neodlučnom čovjeku kojega opisuje Jakov. Takav je sličan “morskom valovlju koje vjetar podiže i tamo-amo goni” (Jakov 1,6).
Gospode, danas ponizno dolazim pred Tebe. Znam da moji ciljevi i prioriteti trebaju naći dostojniju primjenu u mom životu. Priznajem da sam ponekad neodlučan. Gospode, pomozi da mi se izbistri vid, pomozi mi da gledam samo Tvoju slavu i blago koje ima trajnu vrijednost. Hvala Ti, Oče! (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)