“Zbog toga se ne stidi zvati ih braćom!” (Hebrejima 2,11)
Nemaju svi ljudi istog oca. Isus je rekao hebrejskim starješinama svoga vremena: “Vi imate đavla za oca i hoćete da vršite želju oca svoga. On bijaše ubojica ljudi od početka i nije stajao čvrsto u istini, jer u njemu nema istine. Kad god govori laž, govori svoje vlastito, jer je lažac i otac laži.” (Ivan 8,44)
Prema Bibliji, sva se ljudska bića rađaju kao pripadnici Sotonine porodice. Ljudi se rađaju puni sebičnosti, oholosti, samodovoljnosti; trebaju se obratiti i preobraziti. Upravo zato je Isus rekao da se moramo nanovo roditi vodom i Duhom.
Svojom svjesnom odlukom svatko se od nas može pridružiti Božjoj obitelji. Biblija kaže da je krštenje simbol umiranja i uskrsnuća onih koji donesu tu odluku. Kad se pridružimo Božjoj obitelji, umiremo starom načinu razmišljanja i ponašanja i prihvaćamo načela nebeskog kraljevstva.
Tko su ti koji istinski mogu moliti Očenaš? Samo oni koji od srca mogu reći: “Oče naš!” Međutim, tko su ti koji se doista mogu tako moliti? Samo oni koji su se istinski predali Isusu Kristu, samo oni koji su se nanovo rodili, samo oni koji žive neobičnim načinom života u skladu s Blaženstvima! Samo istinski kršćani mogu reći: “Oče naš!”
Dio radosti kada postajemo kršćani sastoji se u tome što mijenjamo oca, što mijenjamo boga. Odričemo se svog starog oca, đavola, i prihvaćamo novog, Isusovog Oca. Upravo nas zato Isus, prema Poslanici Hebrejima, i naziva braćom i sestrama. Postali smo dijelom velike Božje obitelji. Odrekli smo se svog starog oca i postali usvojenom djecom svog novog nebeskog Oca.
Oče naš je prekrasan naziv. On označava da nam je Bog blizu. On predstavlja Božju nježniju stranu, Njegovu mekšu stranu. Kao što majka i otac vole svako svoje dijete, tako i Bog voli nas. Doista je velika prednost nazivati Boga svojim Ocem. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)