“To znači: djeca po prirodnom rođenju nisu djeca Božja, već se djeca po obećanju smatraju potomstvom. Obećanje, uistinu, glasi ovako: Sara će imati sina.” (Rimljanima 9,8.9)
Pavao je u Rimljanima 9,6 spomenuo da svi koji potječu od Izraela doista ne pripadaju Izraelu. On nastavlja ovu misao od 7. do 9. retka ilustrirajući svoju misao Abrahamovom obitelji. On piše da nisu sva Abrahamova djeca istinski potomci Abrahama, nisu obuhvaćeni obećanjem. Pavao citira i Postanak 21,12: “Jer će Izakovo potomstvo tebi ovjekovječiti ime.” Drugim riječima, obećanje je došlo kroz Izakovo potomstvo i nije obuhvatilo Išmaela i Keturine sinove (Abrahamove žene nakon Sarine smrti). Svi Pavlovi čitatelji brzo su se složili s njim. Oni su bili vrlo ponosni na svoje vjersko i obiteljsko podrijetlo.
Ali Pavlovi židovski čitatelji zanijekali bi njegovo tumačenje značaja Božjeg izbora Izaka. Oni su izbor Izaka smatrali Božjom obvezom prema Izakovim potomcima i nekakvim Gospodnjim dugom prema njima kao pravoj Abrahamovoj djeci. Ovakvo razmišljanje onemogućilo im je da sebe, Židove, vide izvan nebeskog kraljevstva. Bog ih je trebao spasiti jer su bili prava Abrahamova djeca. Ali Pavao nije tako mislio. On ustrajava na tome da je Bog imao slobodu odabira Izaka i odbacivanja Ezava.
Važno je znati zašto je Bog odabrao Izaka. On ga je izabrao za službu, a ne za vječno spasenje. Naposljetku i Išmael i Ezav su bili obuhvaćeni Savezom i obrezani su po Božjoj zapovijedi. Obojica su primila Njegove blagoslove (vidi Postanak 17,20).
I premda su Išmael i Ezav mogli imati Božje blagoslove naroda koje su oni predstavljali, nisu bili oni kojima je Bog dao svoju objavu ili kroz koje je poslao Mesiju.
Bog je zato Bog. On ima slobodu izbora koga će počastiti odgovornošću čuvanja i širenja Njegove poruke na Zemlji. Ali biti izabran ne znači da su oni bolji od drugih ili da će automatski biti spašeni. Bog im je dao odgovornost veličanja Njegovog imena, ali ne i jamstvo osobnog ili zajedničkog spasenja. Upravo su ovu misao Židovi teško mogli razumjeti. I neki kršćani bore se s istim problemom. Duhovni ponos zasljepljuje dušu. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)