„Ipak vam istinu velim: vama je bolje da ja odem, jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama. Odem li, poslat ću ga k vama.“ (Ivan 16,7)
Krist je izjavio da će nakon svojeg uznesenja poslati svojoj Crkvi kao svoj najveći dar Utješitelja koji će zauzeti Njegovo mjesto. Taj Utješitelj je Sveti Duh – duša Njegovog života, uspješnost Njegove Crkve, svjetlo i život svijeta.
U daru Duha Isus je čovjeku dao najveće dobro koje mu je Nebo moglo dati. Duh čini djelotvornim ono što je postigao Otkupitelj svijeta. Duh čini da nam srce bude čisto. Zahvaljujući Duhu, vjernik postaje dionik božanske naravi. Krist nam je dao svojega Duha kao božansku silu da svladamo sve naslijeđene i stečene sklonosti prema zlu i da utisne svoj karakter u cijelu Crkvu. Prednost je svakog sina i svake kćeri Božje da se Sveti Duh nastani u njima. Neka svaki vjernik Crkve klekne pred Bogom i neka se iskreno moli da dobije Svetoga Duha. Neka viče: „Gospodine, dometni mi vjere! Učini da shvatim Tvoju Riječ; jer Tvoje riječi kada se jave donose svjetlo. Osvježi me svojom prisutnošću. Ispuni moje srce svojim Duhom.“
Kada se čovjek ispuni Svetim Duhom, što oštrije biva kušan i stavljan na ispit, to jasnije pokazuje da je Kristov predstavnik. Mir koji stanuje u duši pokazuje se na licu. Riječi i djela izražavaju ljubav prema Spasitelju. Sebičnosti je nestalo.
Isusovo ime napisano je na svemu što govori i čini.
Mi možemo govoriti o blagoslovima Svetoga Duha, ali ako se ne pripremimo za njihovo primanje, kakve li koristi od naših djela? Trudimo li se svom svojom snagom da dostignemo rast muškaraca i žena u Kristu? Težimo li za Njegovom puninom stalno trčeći prema cilju koji je pred nama – prema savršenstvu Njegovog karaktera? Kada Gospodnji narod dostigne taj cilj, bit će zapečaćen na svojim čelima. Ispunjeni Duhom, bit će potpuni u Kristu i anđeo zapisničar će objaviti: „Svrši se!“ (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)