„Glede tajne onih sedam zvijezda koje vidje u mojoj desnici i sedam zlatnih svijećnjaka: sedam zvijezda anđeli su sedam crkava, sedam svijećnjaka sedam je crkava.“ (Otkrivenje 1,20)
Tekst u otkrivenju 1,12 – 20 predstavlja izvanredan opis nekoga „kao Sina Čovječjega“ (Isusa) kako stoji usred sedam zlatnih svijećnjaka. U 20. stihu saznajemo da sedam svijećnjaka predstavljaju sedam Crkava u Maloj Aziji. Prema tome, činjenica da Isus stoji u bliskom odnosu prema svojim Crkvama predstavlja ključno misao ovog dijela prvog poglavlja.
Ono što dodatno uljepšavanje zamisao jeste činjenica da drugi dio svake poslanice (opis Isusa Krista) u dva sljedeća poglavlja sadrži Njegove karakteristike već spomenuti u prvom poglavlju. Na primjer, poslanica Crkvi u Efezu (otkrivenje 2,1) opisuje Isusa kao Onoga koji drži sedam zvijezda u svojoj ruci (Otkrivenje 1,20) i prolazi između sedam zlatnih svijećnjaka (Otkrivenje 1,12.13). U pismu Smirni (Otkrivenje 2,8), On je Prvi i Posljednji, Onaj koji je umro i vratio se u život (otkrivenje 1,17.18). Onda, u poruci Pergamu (Otkrivenje 2,12), On se približava s oštrim dvosjeklim mačem (Otkrivenje 1,16). Tako ovaj tekst teče do kraja.
Drugim riječima, Isus sebe različito predstavlja svakoj od sedam Crkava. Nijedna pojedinačna Crkva nije imala savršenu sliku o Isusu. Imajući u vidu jedinstvene potrebe i karakteristike svake Crkve, On je bio u stanju prilagoditi sa njihovim posebnim potrebama i okolnostima. Ili da to kažemo na drugi način, On nudi različiti pristup svakoj grupi!
Ovi opisi Isusa Krista imaju neprocjenjivu važnost u našem svakodnevnom kršćanskom životu. Prvo, On zna sve o svakoj crkvi (otkrivenje 2,2.9.13) i prije nego što Crkva postane svjesna Njegove prisutnosti. On zna sve što se može znati o meni i prije nego Mu to kažem. To znači da nemamo nikakve potrebe bilo što tajiti od Isusa. On već sve zna. Istina o meni je sigurna u Njemu!
Pošto On već sve zna, može se približiti svakome od nas na način koji nam najbolje odgovara. Isus poštuje našu posebnost, On je svjestan naših različitih osobnosti i potreba i On ljubazno postupa prema svakome od nas na način kojim nam čini najviše dobra.
Razmotrite još jednu činjenicu. Ukoliko nijedna Crkva i nijedan kršćanin nemaju potpunu sliku o Isusu, tada svi imamo dovoljno razloga biti ponizni. Svi mi smo samo učenici. I svaki od nas u nečemu može poučiti drugoga. Iako možda znam o Isusu više od neke osobe koju sam sreo, možda upravo ta osoba sagledava Isusa iz perspektive koja je meni danas najpotrebnija. Najbolje što bi neki kršćanin mogao učiniti jeste sebe staviti u položaj učenika, uvijek i na svakom mjestu.
Gospode, pomozi mi da učim od svakoga s kojim se danas sretnem. Pomozi mi i da sa svima podijelim jedinstvenu sliku o Tebi, koju si upravo meni dao u dio. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)