„Nek` se povisi svaka dolina, nek` se spusti svaka gora i brežuljak….“ (Izaija 40,4)
Jedna od prvih grupa koje su živjele na Zemlji u vrijeme Isusovog dolaska (koji se našao među nama da mnoge obori i podigne u Izraelu) bili su oni koji su se držali tradicija i običaja. Isus je rekao onima koji su došli k Njemu optužujući Njegove učenike da prestupaju običaje predaka: „Uzalud me poštuje, nauka je njegova samo ustanova ljudska.“ (Matej 15,9)
Kršćanska crkva često je imala problema sa tradicijom. U svim stoljećima održavali su se običaji koji, kao istinu, nemaju biblijsku podlogu. Kad govorimo o tome često spominjemo sotonu, ali, suočimo se sa tim, tradicija može biti problem za svaku crkvu. Druga grupa ljudi koja je se morala opredijeliti Isusovom polarizirajućom prisutnošću bila je grupa onih koji su stalno vodili računa o vanjštini. Oni su bili preokupirani načinom pranja, rubovima haljina i dugim molitvama, desecima od sitnica, insektima u jelu i mušicama u vodi. Isus im se otvoreno suprotstavlja, u 23. poglavlju evanđelja po Mateju, kada im kaže da dok su izvana čisti unutra su prljavi.
U trećoj grupi koja se našla u Isusovoj prisutnosti bili su samopravedni. Kako su mogli propustiti uspoređenje o cariniku i farizeju zapisano u Luka 18? Kad gledamo unazad, čini nam se da su ovi samopravedni mogli vidjeti svoju sliku i priznati svoju potrebu. Međutim, svi koji su se držali protiv Njega, pali su nepovratno.
U četvrtu grupu spadali su mudri; ljudi koji su pokušavali uhvatiti Isusa u zamku. Doktori znanosti bili su uvijek iznova zbunjeni jednostavnim pitanjima koje im je Isus postavljao, pitanjima na koja su čak i djeca mogla odgovoriti. Shvatili su istinu da On „hvata premudre u njihovu lukavstvu“. (1. Korinćanima 3,19) Ljudi slobodnih svjetonazora isto su se našli u Isusovoj prisutnosti. Isus je unio podjelu među sve u Crkvi, i među niske i visoke. Visoki su zavisili od svojih rituala a ostali od teologije „lako ćemo“. Ljudi svih grupa, koji su se oslanjali na svoje vođe za odgovore na svoja pitanja, našli su se u prisutnosti Onoga koji dijeli, i Isus je zaista bio podignut da obori mnoge u Izraelu, a u stvarnosti to se događalo tijekom cijelog Njegovog života. Gore i bregovi su se slegli. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)