“A ja vam kažem: Ne kunite se nikako: ni nebom, jer je prestolje Božje; ni zemljom, jer je podnožje njegovim nogama; ni Jeruzalemom, jer je grad velikog kralja. Ne kuni se ni svojom glavom, jer nisi kadar jednu vlas učiniti bijelom ili crnom!” (Matej 5,34-36)
Ne kuni se nikako! Upravo to je Isus rekao. Ali, kako se to slaže sa Starim zavjetom? Ne baš sasvim, bar na prvi pogled. U stvari, čini se kao da se Isus ne slaže s Mojsijem. “Boj se Jahve, Boga svoga; njemu iskazuj štovanje; njegovim imenom polaži prisegu.” (Ponovljeni zakon 6,13) I psalmist kaže: “Prinesi Bogu žrtvu zahvalnu, ispuni Višnjemu zavjete svoje!” (Psalam 50,14) Očito je da psalmist smatra da su prisege dane Bogu sasvim na mjestu.
Kako bismo mogli razriješiti ovo prividno neslaganje između Isusa i Starog zavjeta? Dio rješenja predstavlja tekst u Levitskom zakoniku 19,12: “Nemojte se krivo kleti mojim imenom i tako oskvrnjivati ime svoga boga. Ja sam Jahve!”
Od samog početka svog postojanja, Izrael je kao narod bio suočen s dvostrukim problemom. S jedne strane, Božja jasna naredba preko Mojsija da se kunu u Njegovo ime tražila je od Izraelaca da budu pošteni. S druge strane, kao što smo jučer primijetili, društveni je život nemoguće voditi bez međusobnog povjerenja, bez dosljedne istinoljubivosti. I stoga je zapovijed da prisežu u Božje ime bila dana da bi se spriječila sklonost prema laganju, posebno u svečanim trenucima. Ova zapovijed, kao i dopuštenje rastave u Evanđelju po Mateju 19,8, bila je izrečena zbog tvrdoće njihovih srca. Međutim, grijeh sve izopačuje. Kad su otkrili da im lažna zakletva u Božje ime može donijeti privremenu korist, neki su je počeli koristiti kao sredstvo da prevare svoje bližnje. Stoga je došlo do zabrane lažne prisege u Mojsijevom zakonu (Levitski zakonik 19,12).
U Isusovo je vrijeme problem nepoštenja u riječima postao vrlo teškim, kao što ćemo vidjeti sutra. Stoga Isus poništava starozavjetno dopuštenje prisezanja.
Mi možemo mnogo naučiti iz ovih Isusovih riječi. Posebno ako Njegove pozitivne ideale sprovedemo u život. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)