„Tko da te se ne boji, Gospodine, i ne slavi ime tvoje? Jer si ti jedini svet. Svi će narodi doći i pokloniti se pred tobom, jer se tvoji pravedni sudovi javiše.“ (Otkrivenje 15,4)
- poglavlje knjige Otkrivenje je jedino u Bibliji u kome je spomenuta tisućugodišnjica ili milenij. Pogledajmo prvih šest stihova: „I vidjeh anđela gdje silazi s neba, koji je imao ključ od bezdana i lance velike u ruci svojoj. I uhvati zmaj, staru zmiju, koja je đavao i sotona, i sveza a na tisuću godina; i u bezdan baci ga, i zatvori, i zapečati nad njim, da više ne zavodi naroda, dok se ne navrši tisuća godina; i potom valja da bude odvezan na malo vremena. I vidjeh prijestolja, i sjedili su na njima, i dade im se sud; i vidjeh duše pogubljenih zbog svjedočanstva Isusova i zbog riječi Božje; i koji se ne pokloniše zvijeri ni slici njezinoj, i ne primiše žiga na čelu i na ruci svojoj; i oživješe i kraljevaše s Kristom tisuću godina. Ostali mrtvaci ne oživješe, dok se ne svrši tisuća godina. Ovo je prvo uskrsnuće. Blagoslovljen i svet, koji ima dio u prvom uskrsnuću; nad njima druga smrt nema vlasti, nego će biti svećenici Božji i Kristovi, i kraljevat će s njim tisuću godina.“
Početak tisućugodišnjice označava prvo uskrsnuće. Na kraju tog perioda je drugo uskrsnuće. Pravedni ustaju u prvom uskrsnuću prilikom Kristovog dolaska. Uzeti su na nebo da žive i vladaju s Kristom. Zli su još u svojim grobovima do drugog uskrsnuća, posle tisućugodišnjice. Sotona i njegove vojske vezane su za Zemlju. Kada Isus bude došao, proglasit će neka se sveti i dalje posvećuju, a pogani i dalje pogane. Usprkos tome što se sotona trudi navesti nas da vjerujemo kako postoji druga prilika, Sveto pismo nas uči da postoji samo jedna. Do tog vremena vrata su još uvijek otvorena. Još uvijek imamo mogućnost odgovoriti na Isusovo kucanje na vratima našeg srca i pripremiti se da Ga sretnemo. Za svaku osobu postoji nada, kao i za one koji su zaspali u Gospodinu. Isus ima silu podići iz mrtvih. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)