„Nakit žena neka ne bude vanjski u pletenju kose ili u kićenje zlatom ili u sjajnim haljinama. Nego skriveni čovjek srca u neprolaznosti tihoga i krotkoga duha, koji je pred Bogom dragocjen.“ (1. Petrova 3,3.4)
Postoji li bilo što pogrešno u umivanju? Je li loše češljati kosu? Treba li kršćanin nositi elegantnu odjeću? Treba li se truditi da izgleda lijepo? Je li pogrešno bojiti kosu ili nositi periku? Kakav stav da zauzmemo u vezi sa šminkanjem? Da li bi trebalo zabraniti svaki nakit?
I dok postoje različiti standardi u različitim dijelovima svijeta i različitim kulturama, ipak postoje načela otkrivena u Svetom pismu koja se mogu primijeniti svuda. U Otkrivenju 12. poglavlju Bog upotrebljava simbol žene da predstavi svoju pravu Crkvu. Zapazite kako je ona obučena. „I znak veliki pokaza se na nebu: žena, obučena u sunce, i mjesec pod nogama njezinim, i na glavi njezinoj vijenac od dvanaest zvijezda.“ (stih 1) Otkrivenje 17,4 opisuje lažnu crkvu, isto tako predstavljenu ženom – ovoga puta bludnicom. Zapazite šta ona nosi. „I žena bijaše obučena u grimiz i skerlet i nakićena zlatom i kamenjem dragim i biserom, i imala je čašu zlatnu u ruci svojoj punu gada i nečistoće bluda svojega.“
Naravno da su ovi stihovi simbolični. Načelo se otkriva kontrastom između prirodnog, jednostavnog odijevanja i ekstravagantnosti. Kakvi su razlozi ovih ograničenja? Zbog toga što je vanjsko ukrašavanje jednostavni dokaz unutarnjih nedostataka, Bog želi da se unutra ukrašavamo tihim i krotkim duhom, a ne vanjskim sredstvima kojima ćemo skrenuti pažnju na sebe. Primjena ovih načela mora se uklopiti u okvir naše osobne zajednice s Isusom Kristom. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)