„I ona porodi sina, muškića, koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom. I Dijete njeno bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu.“ (Otkrivenje 12,5)
Dijete u ovom tekstu jasno predstavlja Isusa Krista. Usred jednog apokaliptičnog viđenja naš pogled se sreće s nečim poznatim – s pričom o Isusovom rođenju. Ivan ovdje opisuje rođenje i uznesenje Isusa Krista.
Iako smo upoznati s događajima koji su se odigravali u vrijeme Božića, nama je i dalje teško zamisliti Isusa kao dijete. Da li je on padao i ozljeđivao koljena? Da li je njegova majka povezivala rane Božjeg Sina? Kako se Isus slagao sa svojim prijateljima u igri? Kada bi neki od njih uzeo njegovu igračku, da li je zahtijevao da mu je vrati ili mu je jednostavno dozvoljavao da je odnese? Da li su ga oni iskorištavali zbog Njegove dobrote? Da li su otac i majka ikada zahtijevali od Njega da učini nešto čime bi opteretio svoju savjest? Kako bi se On ponašao u tom slučaju?
Prije nekog vremena dobio sam izvanredan niz pouka koje djeca trebaju naučiti u životu. Razmatrajući te pouke shvaćate zadivljujuću činjenicu da Bog nije poslao svoga Sina na Zemlju kao odraslog čovjeka, spremnog se uhvatiti u koštac s odraslima, već kao dijete, kome su potrebne pouke u svakodnevnom životu. Evo nekoliko velikih istina u životu koje mala djeca trebaju naučiti:
- Bez obzira koliko se trudiš, nećeš uspjeti krstiti mačku.
- Kada se mama naljuti na tatu, nemoj joj dati da te češlja.
- Ako te sestra udari, nemoj uzvraćati. Roditelji uvijek hvataju onoga koji je drugi udario.
- Nikada nemoj tražiti od trogodišnjeg brata da ti pridrži rajčicu.
- Ne možeš se osloniti na psa da ti čuva hranu.
- Nemoj kihati, dok ti netko šiša kosu.
- Djedino krilo je najbolje mjesto za tebe kada si žalostan.
Neke od ovih ilustracija možda nisu bile poznate Isusu dok je živio u Nazaretu. Međutim, one nam otvaraju uzbudljiv prozor u svijet djeteta i način na koji ono stječe svoja iskustva. Potresno je kada shvatimo da je Bog stavio svoga Sina u svijet koji kao dijete nije mogao kontrolirati, u okolnostima u kojima je bio relativno bespomoćan, suočavajući se s bijesom zmaja u punoj mjeri. Mjera božanske žrtve je istovremeno i mjera njegove ljubavi prema nama.
Gospode, hvala ti što si poslao Isusa da istražuje ljudski život i njegove složene okolnosti. Vjerujemo za to da ćeš razumjeti i zadovoljiti i naše današnje potrebe. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)