“Koji bi predan zbog naših grijeha.” (Rimljanima 4,25)

Isus je bio “predan zbog naših grijeha”. Petar je dao sličnu izjavu u vrijeme Pedesetnice: “Njega koji je predan po nepromjenjivoj odluci i predznanju Božjem, i koga ste vi bezbožničkom rukom razapeli i ubili.” (Djela 2,23)

Dok razmatramo ove i slične retke, trebamo zamijetiti dvije misli. Prvo, Kristova smrt je bila dio Božjeg plana. Današnji tekst nam kaže da Isus nije jednostavno umro već je bio “predan” smrti. Tko Ga je predao? Židovske vođe ili Rimljani? Novi zavjet spominje obje strane. Ali žarište pročitanog retka jest da je to bio Božji plan. U Rimljanima 8,32 prilično se izričito tvrdi da Bog nije “poštedio vlastitog Sina, već ga predao za sve nas”. Dio njegovog plana bio je ostvariti ljudsko spasenje Kristovom smrću. Zato Otkrivenje 13,8 naziva Krista “zaklanim Jaganjcem, od postanka svijeta” (DF). Kristova smrt nije bila slučajnost. To je bio Božji plan od početka.

Drugo, u današnjem retku trebamo uočiti da je Krist umro “zbog naših grijeha”. Smrt je kazna za grijeh (Postanak 2,17; Rimljanima 6,23). Ali Krist nije pogriješio i zaslužio smrt. Umjesto toga u današnjem retku piše da je On umro “zbog naših grijeha” — On je umro umjesto nas.

Ova misao me podsjeća na Barabu. Zamislite ga kako sjedi u svojoj ćeliji očekujući smrt. Možda je promatrao svoje dlanove razmišljajući kako će ih klinovi uskoro probiti. Svaki glasniji zvuk zvučao mu je kao čekić. A onda je začuo povike: “Raspni ga!”

Zamislite njegovo iznenađenje kad je na vrata došao čuvar zatvora i rekao mu da je slobodan čovjek, da je mnoštvo zatražilo njegovo oslobađanje i raspeće Krista.

Da je ostao na raspeću, shvatio bi da je Krist umro umjesto njega. Baraba je jedini čovjek na svijetu koji je mogao reći da je Isus doslovno zauzeo njegovo mjesto. Ali svi mi možemo reći da je Isus zauzeo naše duhovno mjesto. On je umro za naše grijehe. On je umro našom smrću kako bismo mi mogli imati život koji je pripadao Njemu.

Ova je poruka srž Evanđelja. Novozavjetni pisci su jasni i sigurni u to. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)