„Ako li kojemu od vas nedostaje mudrosti, neka ište u Boga, koji daje svima obilato, i ne kori, i dat će mu se.“ (Jakov 1,5)
Ako želite znati razliku između kršćanstva i drugih religija nije potrebno da kupujete knjige o svjetskim religijama ili dugo proučavate taj predmet. Potrebno je da uočite samo jednu pojedinost. Religije koje nisu kršćanske zasnovane su na pomisli da čovjek na neki način može spasiti samog sebe. Jedino kršćanstvo tvrdi da je čovječanstvu potreban Spasitelj i da čovjek nije dovoljno veliki da spasi samog sebe. Nama je potrebna mudrost odozgo da bismo bili u stanju shvatiti tu činjenicu i prihvatiti je.
1.Korinćanima 1,30 kaže da je Isus naša mudrost. Neki kažu da se ovaj tekst odnosi na Kristovo uračunato djelo, a ne na dano. Da li vam je sasvim jasna razlika između ove dvije pojave? Uračunata i dana pravda? Možda će pomoći ako naglasimo da nam se uračunata pravda uračunava u izvještajima u nebeskim knjigama, a dana pravda nam se daje da njome živimo posvećenim životom.
Je li Bog obećao mudrost koja se odnosi na nešto što se uračunava, mudrost koja se unosi u naš izvještaj na nebu? To ne bi mnogo vrijedilo, zar ne? Naš stih kaže: „Ako li kojemu od vas nedostaje mudrosti, neka ište u Boga, koji daje svima obilato, i ne kori, i dat će mu se.“
To je veoma važno zbog sljedeća tri dara spomenuta u poslanici Korinćanima. Isus Krist je „naša premudrost i pravda i (p)osvećenje i izbavljenje“. To sve se ne upisuje samo u naš izvještaj na nebu. To podrazumijeva Božje djelo danas u nama. Kao što nam u Kristu dolazi mudrost, tako se javlja i pravda i sve ostalo. Isus je naša mudrost da bismo mogli shvatiti uzvišene istine spasenja, pravde, posvećenja i otkupljenja, što sve podrazumijeva cijeli spektar spasenja – uključujući i proslavljanje kad Isus ponovno dođe.
Opravdanje primamo kad se na početku predajemo Kristu, posvećenje kada ostajemo s Njime, a proslavljanje će se zbiti kada nas Isus uzme k sebi prilikom svog ponovnog dolaska. Sve tri pojedinosti su u spasenju i javljaju se kao darovi od Isusa dok produžavamo zajednicu vjere s Njime. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)