“Glavno je u ovom izlaganju: imamo takva velikog svećenika koji sjede s desne strane prijestolja Veličanstva na nebesima, službenik Svetišta i pravog Šatora, onoga koji podiže Gospod, a ne čovjek.” (Hebrejima 8,1.2)
Isus je ispunio zakon ne samo svojim savršenim životom, svojom službom poučavanja i svojom smrću na Golgoti, već i svojom stalnom službom u nebeskom svetištu.
Kao što su zemaljski svećenici nekada prinosili krv ovnova i jaraca za grijehe naroda, tako i naš veliki svećenik sada prinosi svoju krv da bi pokrio grijehe svoga naroda.
Krist je žrtvovao sebe “jedanput zauvijek” (Hebrejima 10,10). Međutim, On nije samo žrtva, simbolički predstavljena službom u svetištu, On je i svećenik. Kao što kaže Pavao: “Krist, naime, nije ušao u Svetinju nad svetinjama napravljenu rukom, koja je samo slika prave, nego u samo nebo, da posreduje za nas pred licem Božjim.” (Hebrejima 9,24)
Krist je naš nebeski Svećenik, naš Zastupnik. Njegova je služba najuspješnija služba svih vremena. Upravo u tom smislu pisac Poslanice Hebrejima kaže: “Odatle slijedi da može zauvijek spasavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek živi da posreduje za njih.” (Hebrejima 7,25)
Možda je nešto najljepše što se može kazati o Kristovoj službi u prijestolnoj dvorani nebeskog Oca upravo ono što Pavao želi izraziti riječima: “Pristupajmo k njemu iskrena srca i sa sigurnim uvjerenjem.” (Hebrejima 6,11;10,22) Mi možemo imati “sigurno uvjerenje” u uspjeh Njegove službe. On će nas sigurno uspjeti obraniti od Sotoninih optužbi.
Mnogo možemo naučiti o Isusovom djelu ako proučavamo starozavjetni obredni sustav i službe u svetištu. Nažalost, prečesto se bavimo pretežno fizičkim vidovima te službe. U samom njenom središtu je Isusova služba oproštenja grijeha, ali i obrana Njegovih sljedbenika na konačnom sudu. Služba u svetištu je mnogo više od žrtava i prinosa; to je očit prikaz sigurnosti našeg spasenja. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)