„Jer im je bilo bolje, da nijesu upoznali puta pravde, negoli kad su upoznali, da se opet odvrate od predane im svete zapovijedi.“ (2. Petrova 2,21)
Jeste li već možda čuli za majke u nekim dijelovima svijeta koje bacaju svoju decu krokodilima za vrijeme službe mnogobožačkim bogovima? Ne znam da li još uvijek postoje majke koje to čine, ali morate priznati da ove majke moraju biti veličanstveno iskrene kad mogu bacati svoju djecu krokodilima – vrlo iskrene ili vrlo nešto drugo!
Moguće je da jedna mnogobožačka majka izađe iz tame mnogobožačkih običaja, kad je Bog izvede u poznanje veće svjetlosti istine i jasnije razumijevanje Božjeg karaktera. Nije potrebno da sudimo majci koja bi žrtvovala svoje dijete. Nije potrebno ni da mi kao pojedinci određujemo njenu vječnu sudbinu. Možemo promatrati prizor pred sobom, plakati i moliti se Bogu da je izvede da ne postupa tako.
Ali, da li bismo, s onim što mi znamo, razumijemo, i saznanjima koja su nama dostupna, trebali otići i pridružiti joj se? Da li bismo i mi trebali bacati svoju malu djecu krokodilima zbog toga što smo osvjedočeni da je ona iskrena?
Ne moramo prosuđivati bilo čiju vječnu sudbinu, ili uzimati u obzir nečiju iskrenost, kad promatramo određene karizmatske pokrete danas u svijetu. Mnogi od karizmatskih pokreta koje danas vidimo mogu jednostavno biti zamaskirane manifestacije spiritizma, ali mi nismo pozvani prosuđivati o pojedincima. Oni koji ostavljaju jasna učenja Svetog pisma i udružuju se sa karizmatskim grupama bit će sigurno prevareni. Ako pronalazimo prazninu u svom životu, ona može biti ispunjena odlaženjem u tišinu sa Božjom riječju i traženjem osobne zajednice s Njim. Naše ispravno razumijevanje podataka iz Svetog pisma ne daje nam razlog za samodopadljivost. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)