“Pazite! Kazujem vam tajnu: svi nećemo umrijeti, ali ćemo se svi preobraziti, u jedan hip, u tren oka, na glas posljednje trube; zatrubit će truba i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, a mi ćemo se preobraziti.” (1. Korinćanima 15,51.52)
U pustinji, osamljen i obeshrabren, Ilija je rekao da mu je dosta života i da želi umrijeti. Međutim, Bog ga u svojoj milosti nije uhvatio za riječ. Ilija je trebao obaviti još jedno veliko djelo; i kad ga obavi, ne smije propasti osamljen i obeshrabren. Nije se smio spustiti u grob, već se uzdići, zajedno s Božjim anđelima, do mjesta na kojemu počiva božanska slava.
„Elizej je gledao i vikao: — Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi! — I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih na dvoje. I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i zaustavi na obali Jordana. Uze onda Ilijin plašt i udari po vodi govoreći: — Gdje je Jahve, Bog Ilijin? — I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane, i Elizej prijeđe. Proročki su sinovi to sa strane vidjeli, pa rekoše: — Duh je Ilijin počinuo na Elizeju! — I krenuše mu u susret, baciše se pred njim na zemlju.“ (2. o kraljevima 2,12-15)
Kad Gospodin u svojoj providnosti nađe za dobro da ukloni iz svojeg djela one kojima je dao mudrost, On jača njihove nasljednike i pomaže im ako od Njega traže pomoć i hode Njegovim putovima. Oni mogu biti i mudriji od svojih prethodnika jer se mogu koristiti njihovim iskustvima i učiti na njihovim pogreškama.
Ilija, čovjek sile, bio je Božje oruđe za uklanjanje velikih zala. … Kao nasljednik Ilije bio je potreban čovjek koji će pažljivim, strpljivim poučavanjem voditi Izraela sigurnim putovima. Rani odgoj pod Božjim vodstvom pripremio je Elizeja za ovo djelo. …
Svako djelo u životu otkriva karakter i samo onaj tko se u malim dužnostima pokaže „kao radin koji se nema što stidjeti“, bit će počašćen od Boga povjeravanjem većih odgovornosti. (Ellen G. White, Borba i hrabrost)