„More predade svoje mrtvace, a Smrt i Podzemlje svoje: i svaki bi suđen po djelima svojim. „ (Otkrivenje 20,13)

Buster je bio običan mačak. Nije pripadao nijednoj pasmini, već je bio zanimljiva kombinacija dvije karakteristike zbog kojih su nam mačke pružaju toliko zadovoljstva. S jedne strane, bio je pravi mačak. Miševi, vjeverice crne i smeđe, krtice i ptice u okolici su bile duboko svjesne njegove prisutnosti kad god bi se usudio izaći iz kuće. „Veliki lovac“ je koračao kroz svoju kraljevinu s izgledom svjesnosti o svojoj nadmoći. S druge strane, kada je bio s djecom bio je nježan i tako ljubazan kao da nema nijedan nasilni kromosom u cijelom svom genetskom ustrojstvu. Svi su ga voljeli. I nikada nije odlazio od kuće za dulje od 12 sati.

Jednoga je dana nestao. Nismo našli nikakvog traga od njega za cijela tri dana. Naše brige i strahovanja su se povećavali iz sata u sat, nakon prvog dana i dalje. Nakon tri dana obitelj je zaključila da se neće vratiti, da je negdje nastradao.

Sljedećeg jutra, moja supruga je čitala Bibliju pored uličnog prozora. Iznenada je viknula: „To je Buster! To je Buster! Vratio se! Vratio se!“( Svi smo istrčali iz kuće u različitom stupnju odjevenosti, dočekati odlutalog mačka. Naš je mačak imao veliku ranu na boku. Buster se došao kući pozdraviti s nama.

Slomljena srca unijeli smo ga u kuću i pozvali veterinara. Kada liječenje nije uspjelo, otišli smo u veterinarsku kliniku, posljednji ga put vidjeti. Kada nas je vidio da ulazimo, Buster je pokušao ustati i pozdraviti nas, ali se srušio na pod svoga kaveza, jedva imajući snage otvoriti oči. Znali smo da je sve gotovo. Tužeći i u suzama nas petero posljednji smo put izražavali svoju ljubav prema njemu. Iako nas je dočekalo sunce kad smo izašli iz klinike, dan nam je izgledao tako mračan.

Utješno je znati da su i smrti izbrojani dani. Jednoga ćemo se dana ponovno sjediniti s našim milima i rastanci će biti nešto o čemu ćemo se dogovarati, umjesto da nam budu nametnuti.

Gospode, čeznem za danom kada će smrt konačno „odustati“. Do tada, dozvoli mi uživanje u svakom trenutku ovog sadašnjeg života koji si mi dao. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)