“Ali ne samo to nego se ponosimo i nevoljama.” (Rimljanima 5,3)
Dakle, možda su neki razmišljali čitajući Pavlov dokaz, vi imate mir s Bogom, pristup Bogu, radost. Zašto onda kršćani, kao drugi ljudi, doživljavaju toliko nevolja i patnji? Ovo je bilo goruće pitanje budući da nije uvijek bilo jednostavno živjeti u rimskom imperiju.
Vjerojatno je želja da preduhitri ovakvu moguću kritiku navela Pavla da se pozabavi problemom patnje. Njegovi židovski čitatelji posebno su bili kritični zbog ovog problema jer su općenito vjerovali da bolest i nevolje dolaze zbog grijeha. Ako su kršćani imali “mir s Bogom”, kako to da su se suočavali s bolešću, progonstvom i drugim teškoćama? A vjerojatno su ove nevolje potakle kršćane da sumnjaju u stvarnost svojih navodnih blagoslova.
Pavao na svoj uobičajeni način pozitivno pristupa ovom pitanju tvrdeći da se trebamo radovati ili ponositi svojim nevoljama. Riječ prevedena kao “nevolje” vrlo je dojmljiva riječ. Njeno značenje se ne odnosi na neke manje neugodnosti već na stvarne teškoće. Izvorna grčka riječ je thlipsis koja doslovno znači pritisak. Ova riječ se koristi za prešanje maslina u preši ili prešanje grožđa.
Na sličan način životne nevolje pritišću ili opterećuju kršćane. Biblija jasno kaže da kršćani nisu imuni na patnju ili tragedije. Sjetite se, na primjer, Ivana Krstitelja. Isus je naučavao da je Ivan najveći među prorocima, ali je okončao s glavom na pladnju nakon što je čamio u zatvoru. A tijekom ovih patnja čak je i Ivan posumnjao da je Isus bio onaj koji je trebao doći.
Rimljani su spustili apostola Ivana u kipuće ulje i zatočili ga na Patmosu. I sam Pavao je nekoliko puta gotovo umro zbog batinanja i imao neku vrstu bolesti koju čak ni molitva nije uklonila.
Patnja ljudima može donijeti dvije stvari. Ona ih može zdrobiti kao masline u preši ili patnju mogu promatrati kao sredstvo za stvaranje novih mogućnosti za rast i razvoj. Ljudi koji ih smatraju prigodom za rast doista se mogu radovati i ponositi se čak i u životnim nevoljama i kušnjama. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)