„Henok je hodio s Bogom, potom iščeznu; Bog ga uze.“ (Postanak 5,24)
Henokov život i karakter koji su bili tako sveti da je bio premješten na Nebo ne okusivši smrti, pokazuju kakav treba biti život i karakter onih koji kao Henok žele biti uzneseni kada Krist dođe. Njegov je život bio onakav kakav treba biti život svakog pojedinca ukoliko se usko poveže s Bogom. Trebamo imati na umu da je Henok bio okružen tako pokvarenim utjecajima da je Bog poslao potop na svijet da uništi njegove stanovnike zbog njihove pokvarenosti. Kada Krist dođe, naša grešna tijela bit će promijenjenai postat će slična Njegovom slavnom tijelu, ali pokvareni karakteri neće tada biti posvećeni. Do promjene karaktera treba doći prije Njegovog dolaska. Naša narav mora postati čista i sveta; mi moramo dobiti Kristov um da bi On sa zadovoljstvom mogao promatrati svoj lik oslikan u našim dušama.
Josip je sačuvao svoje poštenje kada je bio okružen idolopoklonicima u Egiptu, usred grijeha, bogohuljenja i pokvarenih utjecaja. Kada je bio kušan da se odvrati od puta vrline, on je odgovorio: „Pa kako bih ja mogao učiniti tako veliku opačinu i sagriješiti protiv Boga!“ (Postanak 39,9) Henok, Josip i Daniel oslanjali su se na snagu koja je bila neiscrpna. To je jedini siguran put kojim trebaju ići kršćani naših dana. Život tih istaknutih ljudi bio je sakriven s Kristom u Bogu.
Oni su bili odani Bogu usred nevjere, čisti usred pokvarenosti, vjerni i vatreni kada su bili izloženi ateizmu i idolopoklonstvu. Vjerom su njegovali samo one sklonosti koje povoljno utječu na razvijanje neporočnog i svetog karaktera. Tako bi trebalo biti i s nama; bez obzira na položaj na kojemu se nalazimo, koliko god bila odbojna ili primamljiva naša okolina, vjera može posegnuti iznad svega toga i pronaći Svetoga Duha. Duh koji su imali Henok, Josip i Daniel i mi možemo imati.
I mi možemo crpsti iz istog izvora snage, možemo razviti istu snagu samosvladavanja i iste vrline mogu blistati u našem životu. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)