„Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.“ (Matej 11,28)
Mnogi među onima koji čuju ovaj poziv, iako uzdišu za odmorom, idu dalje svojim trnovitim putem, pritišćući svoj teret čvrsto uz svoje srce. Isus ih voli i želi ponijeti njihov teret i njih same u svojem snažnom naručju. On bi uklonio njihova strahovanja i nesigurnosti koje im otimaju mir i odmor; ali prvo moraju doći k Njemu da Mu kažu tajne boli svojeg srca.
Ponekad povjeravamo svoje nevolje ljudskim ušima, govorimo o svojim teškoćama onima koji nam ne mogu pomoći, a zanemarujemo se povjeriti Isusu koji naše žalosne putove može zamijeniti putovima radosti i mira.
On želi biti naš prijatelj, hoditi s nama na svim našim teškim životnim putovima. On nam kaže: „Ja sam Jahve, Bog tvoj, hodi sa mnom, i obasjat ću putove tvoje svjetlom.“ Isus, Veličanstvo Neba, želi učiniti svojim prijateljima sve one koji k Njemu dolaze sa svojim teretima, svojim slabostima, svojim brigama.
Njegov poziv, upućen nama, poziv je na neporočan, svet i sretan život – život mira i odmora, slobode i ljubavi – i na bogatu baštinu u budućem, besmrtnom životu. Naša je prednost da svakoga dana imamo smiren, blizak i sretan hod s Isusom.
Odmor ćemo naći kada odbacimo svako samoopravdanje, svako zaključivanje na temelju sebičnih gledišta. Potpuna predaja samoga sebe, prihvaćanje Božjih putova predstavlja tajnu savršenog počivanja u Njegovoj ljubavi. Činite ono što vam je On rekao i budite sigurni da će sve tako učiniti kao što je rekao. Jeste li došli k Njemu odbacivši sva svoja neuspješna pomagala, sve svoje nevjerovanje, svu svoju pravednost? Dođite upravo onakvi kakvi ste, slabi, bespomoćni, spremni da umrete.
Kakav nam je odmor obećan? – To je svijest da je Bog istinit, da nikada neće razočarati nikoga tko dolazi k Njemu. Njegov oprost je potpun i besplatan, dok Njegovo prihvaćanje znači odmor duši, počivanje u Njegovoj ljubavi. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)