“Da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu.” (Rimljanima 8,4)
U raspravi o prethodnom retku vidjeli smo da se Krist bavio grijehom tako što ga je osudio u tijelu svojim bezgrešnim životom i žrtvenom smrću. Jedan cilj Njegovog djela bio je “da se pravednost Zakona ispuni u nama”.
Što Pavao misli riječima da se Zakon “ispuni u nama”? Neki tvrde da govori o Kristu koji je savršeno vršio Zakon i na nas prenosi svoju savršenu poslušnost. Tako On nije samo umro za nas, već je i živio zamjeničkim životom. Iz ove perspektive današnji redak ne govori o našem osobnom životu kao kršćanina.
Premda je ovo tumačenje jedna mogućnost, čini se da to nije ono što Pavao ovdje misli. Prije će biti da on ovdje govori o onome što se događa u ljudima koji su u Kristu. Prema riječima F. F. Brucea “Božje su zapovijedi sada postale Božja stvarnost” za one koji su pod silom Duha Svetog.
Ovo podrazumijeva da rodovi opravdanja i posvećenja nisu odvojeni u životu vjernika. Bog one koji su “u Kristu” smatra pravednim (opravdanim) i nudi im silu kroz Duha Svetog da žive po načelima Zakona u svakidašnjem životu (posvećenje).
Međutim, kao što smo jučer primijetili u 7. poglavlju, pobjednički život nije bez problema.
Ali Krist nudi život koji je sasvim različite kvalitete od onoga koji smo živjeli kada smo bili robovi grijehu.
Metafora u izvornom tekstu o “hodanju” ovdje je vrlo korisna. Pavao govori o onima “koji ne hode u tijelu nego u Duhu”. Napredak u kršćanskom životu za većinu nas sličniji je hodanju nego letenju. Naš svakidašnji duhovni život možda nije spektakularan već postupan.
Ali čak i ovaj postupan napredak moguć je samo zahvaljujući sili Duha Svetog koja nas osposobljava. Oni koji žive “po Duhu” ne samo da imaju snagu pobijediti, već su njihovi obzori prošireni za ono što je važno i moguće u životu. Hod u Duhu je doista preobražavajuće iskustvo. Bog ne samo da želi učiniti nešto za one koji su u Kristu (opravdanje), već namjerava učiniti nešto i u njima (posvećenje). (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)