“Henok je hodio s Bogom. Po rođenju Metušalohovu Henok je živio trista godina, te mu se rodilo još sinova i kćeri.” (Postanak 5,22)
Henok je s Adamovih usana naučio potresnu priču o padu u grijeh i čuo dragocjeni izvještaj o milosrđu koje se očitovalo u daru Božjega Sina kao Otkupitelja svijeta. On je povjerovao u obećanje dano Adamu i Evi i oslonio se na njega. Henok je bio svet čovjek. On je služio Bogu iz cijelog srca. Shvatio je pokvarenost ljudskog roda i odvojio se od Kajinovih potomaka ukoravajući ih zbog njihove velike pokvarenosti. Na Zemlji je bilo i onih koji su priznavali Boga, koji su Mu služili i koji su Ga se bojali. Ipak, pravedni Henok je bio toliko uznemiren sve većim bezakonjem bezbožnika da se nije mogao svakodnevno družiti s njima, plašeći se da će potpasti pod utjecaj njihove nevjernosti i da neće pristupati Bogu u onoj svetoj pobožnosti i poštovanju koji su odgovarali Njegovoj uzvišenoj naravi.
Njegova duša je patila dok je iz dana u dan promatrao gaženje božanskog autoriteta. Odlučio je odvojiti se od njih i velik dio svojega vremena provodio je u usamljenosti posvećujući mnoge trenutke razmišljanju i molitvi. Predavao se Bogu i molio da bolje upozna Njegovu volju kako bi je mogao savršenije ispunjavati.
Bog je razgovarao s Henokom preko svojih anđela i davao mu svoje božanske upute. Stavio mu je do znanja da neće zauvijek podnositi buntovnost ljudskih bića — da grešni rod namjerava uništiti potopom koji će pustiti na Zemlju.
Prekrasni vrt u Edenu, iz kojega su naši praroditelji bili prognani, ostao je na Zemlji sve dok Bog nije odlučio svijet uništiti potopom. Sam Bog nasadio je vrt i posebno ga blagoslovio; u svojoj vječnoj providnosti uzeo ga je sa Zemlje i vratit će ga ponovno, puno slavnije ukrašenog nego što je bio prije povlačenja. Bog je želio sačuvati primjerak svojega savršenog djela stvaranja od prokletstva koje je grijeh donio na Zemlju. …
Henok se nastavio razvijati u nebeskom smislu, razgovarajući s Bogom. Njegovo je lice blistalo svetim sjajem. … Gospodin je volio Henoka zato što Ga je ustrajno slijedio. … Želio se još bolje sjediniti s Bogom kojega se bojao, kojega je obožavao i štovao. Gospodin nije dopustio da Henok umre kao ostali ljudi, pa je poslao svoje anđele da ga uznesu na Nebo kako ne bi vidio smrti. U prisutnosti pravednika i bezakonika, Henok je bio uzet iz njihove sredine. (Signs of the Times, 20. veljače 1879.)