„Svaki, koji čini grijeh, čini i bezakonje, jer je grijeh bezakonje.“ (1. Ivanova 3,4)
Postoji razlika između jednog iskušenja i mnogih iskušenja. To je ista razlika kao između jednog grijeha i mnogih grijeha. Grijeh je živjeti odvojen od Boga. Grijesi su rezultat toga – činjenje rđavih djela – prijestupi.
Isus nije nikada živio odvojen od Boga, iako Mu je bila privlačna mogućnost da bude neovisan i ostvari neka djela svojom vlastitom silom. Kao rezultat Njegovog života stalne ovisnosti o Bogu grijesi ili iskušenja nisu za Njega imali nikakvu privlačnost. Oni su mu bili odbojni.
Ako u nekom trenutku potpuno ovisimo od Božjoj sili, i sotona nas pogodi nekim od svojih iskušenja da učinimo grijeh, on će nam biti odbojan kao što je bio Isusu. Pobjeda se javlja spontano, zato što sotoninu ponudu ne vidimo kao nešto privlačno. Ne nalazimo da je rđavo djelo poželjno. Ali kad se oslonimo na sebe, pronaći ćemo da odgovaramo na sotonino iskušenje – u najmanju ruku u svojoj unutrašnjosti.
Iskušenje se javlja ovim redoslijedom. Prvo, pred nas je stavljeno iskušenje. Nema grijeha u tome biti kušan. Zatim prepoznajemo iskušenje i imamo priliku razmišljati o njemu. Ni to još nije grijeh, jer je i Isus u pustinji prepoznao da je kušan i znao je što sve podrazumijeva taj proces. Treći korak u iskušenjima javlja se jedino kod onih koji se ne oslanjaju na Božju silu u vrijeme iskušenja. Oni u stvari podliježu iskušenju u svom umu.
Postoji jedan unutarnji odgovor kao: „Da, da, to zvuči kao uživanje!“ To je otprilike nešto kao čovječuljak na opruzi spakiran u kutiji, i kad pritisnete otvarač, „hop-la“, iz kutije izlijeće čovječuljak. Ali za one koji se oslanjaju na Krista, taj unutarnji odgovor, to pronalaženje iskušenja poželjnim i privlačnim, jednostavno se ne događa. U bilo kom trenutku kad smo u svojoj unutrašnjosti podlegli iskušenju, već smo sagriješili. Zato grijesi uvijek počinju iz unutrašnjosti. (Tko mrzi na brata ubojica je, a tko pogleda osobu s kojom ne živi u braku sa željom, preljubnik ili preljubnica je). Za onoga koji se oslanja na svoju vlastitu snagu, to podlijeganje iskušenju se događa svakom prilikom. Tek kad smo u odnosu ovisnosti o Božjoj sili, osposobljeni smo iskusiti pobjedu čak i u svojim željama. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)