“Kad molite, ne budite kao licemjeri koji se vole upadno moliti u sinagogama i na raskršćima, da ih vide ljudi. Zaista, kažem vam, već su primili svoju plaću.” (Matej 6,5)
Najstrašnija pojedinost na koju ukazuje ovaj tekst je sveprisutnost i širina zahvaćenosti grijehom. Kad razmišljamo o grijehu, obično mislimo o nečemu što se zbiva u na tajnim mjestima i daleko od očiju javnosti. Kad spomenemo grješnike, mislimo na prodavače droge, lopove i preljubnike.
Ali, u Mateju 6,1-18 pronalazimo grijeh koji nas prati sve do crkve. Nalazimo ga čak u svojim djelima pobožnosti, zapažamo ga u svom davanju, molitvama i postu.
Možda ćete se zapitati: “Ako ne možemo pobjeći od utjecaja grijeha čak i za vrijeme molitve, kamo mu možemo pobjeći?” Bolan je odgovor: nikamo. Grijeh prlja sve što činimo. Problem književnika i farizeja bila je nesposobnost da uoče dubinu i širinu svoje zahvaćenosti grijehom. Zbog toga ih je on hvatao čak i za obavljanja djela pobožnosti. To je razlog zbog kojeg je Isus tako često progovarao o ovoj temi. U svojoj težnji za savršenstvom pred Bogom, ponovno su pali u Sotoninu zamku.
U Propovijedi na Gori Isus izjavljuje svojim slušateljima da farizeji uopće nisu razumjeli pojam grijeha: smatrali su da je on samo određeno djelo koje treba izbjegavati. Zato je On neumorno naglašavao da je grijeh sklonost koja truje naš cjelokupni život; poistovjećivao ga je s oholom sklonošću k služenju sebi, koja nas prati kamo god krenemo. »esto se čak događa da dok trvdimo da služimo Bogu, mi zapravo služimo samima sebi.
To je ono što nam Isus govori svojim naglašenim poukama o molitvi, postu i davanju. On tvrdi da postoje i “grješni” i “religiozni” grijeh.
Radosna je vijest da nas On želi očistiti od svake nepravde. Ali prije toga On zna koliko nam je prijeko potrebno sagledavanje dubine zahvaćenosti grijehom kako bismo mu došli na koljenima i zatražili dubinsko čišćenje. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)