“Što onda? Imamo li prednost? Nipošto, jer smo već dokazali da su svi, i Židovi i Grci, u vlasti grijeha.” (Rimljanima 3,9)
Već je bilo i vrijeme.
Mislio sam da Pavao nikada neće okončati svoju opširnu diskusiju o grijehu koju je počeo u Rimljanima 1,18. Ali sada nam kaže da je spreman zaokružiti svoju raspravu zaključkom.
Naravno, on nije u Rimljanima 3,1-8 govorio o grijehu, već je odgovarao na prigovore svojoj teologiji. 9. redak nastavlja tamo gdje Rimljanima 2,29 prestaje. U 1. poglavlju, kao što smo ranije primijetili, Pavao smatra bezbožne pogane grešnicima koji su pod osudom, a u 2. poglavlju on je isti status pripisao i Židovima i drugim moralnim osobama. Tako on ne smatra da su Židovi bolji od drugih. Svi su grešnici i svi su pod Božjom osudom.
Pavao je potrošio mnogo prostora prikazujući sveopću grešnost i osudu jer mu je važno da njegovi čitatelji jasno razumiju ovu misao. Leon Morris u prilog ovome navodi tvrdnju da “ako ne postoji nešto od čega se trebamo spasiti nema svrhe propovijedati spasenje ili ga prihvatiti. ”
Apostolovo opširno bavljenje univerzalnošću grijeha i osude utro je put njegovoj raspravi o Božjem velikom planu spasenja. I kao što je više puta ponavljao i isticao činjenicu da su i Židovi i neznabošci grešnici, tako će on ponovno naglasiti da je spasenje za sve. Božje spasenje ne poznaje rasne, etničke ili druge prepreke. Njegova milost je besplatna za sve.
Na prvi pogled Pavao možda zvuci kao da proturječi samom sebi u Rimljanima 3,9 kada kaže da Židovi nisu bolji od drugih ljudi, a u prvom retku je rekao da imaju veću prednost. Ali u prvom retku on je govorio o prednostima i odgovornostima, a ne povlaštenosti, jer čak ni Božji izabrani narod nije izuzet od suda.
Gospode, pomozi nam da kao suvremeni izabrani narod ne pomiješamo naše dodatne odgovornosti s povlaštenošću. Pomozi nam da prihvatimo poniznost koja dolazi kroz spoznaju o vlastitoj slabosti. Pomozi nam da shvatimo koliko nam je potrebna Tvoja milost. Pomozi nam da voljno prihvatimo ovaj dar. I pomozi nam da danas usmjerimo svoj pogled na Tvoju silu, a ne na naše slabosti. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)