„Ako reknemo, da grijeha nema, sami sebe varamo, i istine nema u nama.“ (1. Ivanova 1,8)
Svi mi koji smo došli na ovaj svijet rođeni smo odvojeni od Boga. Isus nam je omogućio da pođemo putem kojim možemo biti povedeni u zajednicu sa Bogom raskinutu Adamovim grijehom. Prvi znak da smo rođeni odvojeni od Boga je to što smo usredotočeni na sebe. Svi se mi usredotočujemo na sebe. Iz ove usredotočenosti izvire sve što zovemo grijehom. A odvojenošću od Boga ovo će se nastaviti.
Mi smo po prirodi grešnici i to ćemo ostati sve dok Isus ponovno ne dođe. Zapazimo da smo grešnici rođenjem, i da ćemo i dalje po prirodi biti grešnici do Isusovog dolaska, bilo da griješimo ili ne.
Kad su apostoli i proroci priznavali da im je priroda grešna, nisu govorili da produžavaju griješiti. Pavlova izjava da je on prvi grešnik ne podrazumijeva da je griješio sve vrijeme. Čak prije nego što je bio obraćen, na putu za Damask, njegovo ponašanje bilo je nadprosječno. Bio je jedna od najpravednijih osoba po vanjštini u cijeloj svojoj okolini. Njegovo obraćenje nije proizvelo iznenadni pad na moralnom polju. Što se više približavao Isusu, sve više je shvaćao grešnost svoje prirode.
„Što se više približavate Isusu, to ćete grešniji izgledati u svojim očima; pogled će vam biti jasniji pa ćete vidjeti oštru i određenu razliku između svog nesavršenstva i Njegove savršene pravde. To će biti dokaz da su Sotonine opsjene izgubile svoju moć i da oživljavajući utjecaj Božjeg Duha djeluje u vama.“ (Ellen G. White, Put Kristu, str. 51) Tek kroz jedinstvo s Kristom, kroz zajednicu s Njime i zavisnost od Njega u svakom trenutku, biti ćemo osposobljeni da istinski budemo poslušni, usprkos grešnosti svoje prirode. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)