“Reče Bog Noi: ‘Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se zemlja napunila opačinom; i, evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom. Napravi sebi korablju …’” (Postanak 6,13.14)
Bog je Noi dao točne mjere korablje i jasne, detaljne upute u vezi s njezinom gradnjom. Ljudska mudrost nije mogla izmisliti lađu tako velike čvrstoće i trajnosti. Bog je bio njezin dizajner, a Noa glavni graditelj. Sagrađena je tako da je izgledala više kao trup broda koji može ploviti, ali je u nekim detaljima bila sličnija kući. … Za gradnju korablje korišten je čempres, drvo koje se moglo stotinama godina oduprijeti truljenju. Gradnja je ovakve goleme korablje zahtijevala dug i naporan rad.
Svaka greda brižno je obrađena i svaki spoj pokriven smolom. Ljudi su činili sve što je bilo u njihovoj moći da sve bude besprijekorno urađeno; ipak, bez obzira na sve to, samo je Bog svojom čudesnom silom mogao sačuvati korablju od razbjesnjelih visokih valova.
Dok je Noa propovijedao svijetu vijest upozorenja, njegovo je djelo svjedočilo o njegovoj iskrenosti. Tako je on usavršavao i obznanjivao svoju vjeru. Svijetu je dao primjer vjere u ono što Bog kaže. Sve što je posjedovao uložio je u lađu. … Svaki udarac na lađi bio je svjedočanstvo narodu. (Ellen G. White, Borba i hrabrost)