“Zato i poreze plaćate jer su službenici Božji oni koji vrše tu službu.” (Rimljanima 13,6)
Kršćani trebaju biti uzorni građani zemlje u kojoj žive. Možda vam to ne zvuči dubokoumno ili revolucionarno. Ali tako je to zvučalo nekima kojima je Pavao pisao.
Njemu je bilo iznimno važno naglasiti građansku poslušnost jer su Židovi kao narod bili ozloglašeni buntovnici. Palestina u prvom stoljeću bila je u trajnom stanju pobune. Stranka zelota bila je uvjerena da Židovi ne trebaju imati kralja osim Boga.
Zeloti su odbili plaćati porez rimskoj vlasti i zagovarali su nasilan prevrat. Oni su bili sve drugo samo ne pasivni. Poznati kao oni koji su nosili bodeže, posvetili su se terorizmu a išli su tako daleko da su čak ubijali Židove koji su Rimljanima plaćali porez.
Pavao je, slijedeći Kristovu zapovijed da se caru plaća porez, sasvim drugačije gledao na rimsku državu. Za njega je rimska država imala božanski određenu funkciju spašavanja svijeta od kaosa. Bez imperija mediteranski svijet bi se raspao. Naime, pax Romana (rimski mir) je bio taj koji je Pavlu i drugim kršćanskim misionarima omogućio kretanje iz jedne regije u drugu tako da je za jedno desetljeće većina imperija bila evangelizirana. Rimska država je u tom smislu djelovala kao Božji sluga u napredovanju Evanđelja.
Civilne vlasti nisu savršene (a neke su gore od drugih), ali i one su bolje od zakona džungle. One ne samo što osiguravaju stabilnost, već i mnoge druge službe (kao što je policijska zaštita, odvod otpadnih voda, briga za pitku vodu) što bi bilo nemoguće ako bi svaka osoba djelovala sama. Pavao uopće nije sumnjao da je vlast (čak i poganska rimska vlast koja je raspela Krista i koja je na kraju usmrtila i njega) dobra te da su kršćani dužni poštovati građansku vlast.
Mi koji živimo u dvadeset prvom stoljeću iz ovih riječi možemo naći pouke za sebe. Mi smo građani dvaju kraljevstava — Božjeg i zemlje u kojoj živimo. Mi smo zato odgovorni ne samo za naš stav prema građanskoj vlasti već i za pozitivan doprinos njenom zdravlju kada god je to moguće. (George R. Knight, „Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima“)