„A on im reče: “Što ste tako strašljivi, malovjerni?” Tada ustade, zapovjedi vjetru i moru, i postade tišina velika.“ (Matej 8,26)
Samoodricanje je suština Kristova učenja. Ako se nije odrekao sebe nitko nije razumio kako poslušnost i pobjeda mogu biti spontani. Možda je to razlog zbog kojeg možemo imati mnoštvo problema u razmatranju pitanja da li je poslušnost prirodna ili svojevoljna. Osoba koja se trudi oko voljne poslušnosti, na primoravanju sebe da oprosti, osoba je koja se još nije odrekla sebe. Međutim, onaj tko se odrekao sebe i shvaća da sam ne može ostvariti poslušnost, počinje doživljavati iskustvo prirodne i spontane poslušnosti. A ako je suština Kristova učenja bilo odricanje od sebe, to će poslušnost postaviti veoma visoko na listu prioriteta.
Kad su se učenici utapali za vrijeme oluje na moru, nisu kazali: „Bože, pomozi nam!“ Kazali su: „Gospodine, spasi nas!“ Osoba koja upire pogled u nebo i kaže: „Bože, potrebna mi je izvjesna pomoć“, može i nesvjesno potvrđivati nešto od svog nedovoljnog odricanja od sebe. Ako vam kažem: „Želio bih da dođete i pomognete mi pokositi travnjak“, i vi veoma prijateljski pristanete, što tada očekujete? Da li očekujete da vam, kad dođete, kažem: „Evo kosilice, tu je i travnjak, a ja ću se izvaliti u vrtnu viseću mrežu!?“ Što podrazumijevamo pod riječju pomoć?
Podrazumijevamo da ćemo nešto zajednički uraditi. Ja ostvarujem nešto, i ti činiš nešto. U stvari riječ pomoć obično pokazuje da osoba kojoj se pomaže mora uraditi veći dio posla, a osoba koja pomaže samo dodatni, „mali“ dio. Kad osoba bespomoćno tone, sigurno ne govori: „Bože, pomozi mi!“ Ona viče: „Bože, spasi me!“
Što to znači? To znači: „Bože, Ti moraš učiniti i ostvariti sve.“ Kad je Petar tonuo, uzviknuo je: „Gospodine, spašavaj!“ U Mateju 13,45.46 Isus je govorio o skupocjenom zrnu bisera. Rekao je da morate prodati sve da biste došli do tog bisera. U Luci 14,33 izjavio je da ne možemo biti Njegovi učenici dok se ne odreknemo svega – to će nas koštati svega što imamo. Izraz u svim evanđeljima na mjestu na kome Isus govori o križu podrazumijeva naš križ – to predstavlja smrt svakoga od nas. Moramo umrijeti, odreći se sebe, prije nego što možemo shvatiti što je posvećenje, poslušnost i pobjeda. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)