“O čovječe, ta tko si zapravo ti da se usuđuješ prigovarah Bogu? Zar će rukotvorina reći svome rukotvorcu: Zašto si me ovako načinio? Ili zar lončar nema vlasti nad glinom.“ (Rimljanima 9,20.21)
Znači vi ne volite način na koji Bog radi? I želite Mu prigovoriti? Što mislite, pita Pavao, tko ste vi? Zar ne znate da ste vi glina a Bog rukotvorac? Zar ne shvaćate da ste obična glina a da je Bog lončar?
U svojoj ilustraciji o lončaru i glini Pavao citira Izaiju 29,16 i 45,9, dva retka u kojima glina dovodi u pitanje lončarevo pravo da čini što hoće. Ovi redci odgovaraju kontekstu Poslanice Rimljanima jer govore o Božjem oblikovanju Izraela kao naroda i Njegovog neupitnog prava da postupa s tim narodom onako kako smatra da je najbolje.
Upravo je Božje pravo da postupa prema narodu sa savršenom slobodom sporno pitanje koje apostol spominje u Rimljanima 9. Bog vlada, a ne Izrael ili netko drugi. On je lončar, a oni glina. Ako On odluči biti milostiv neznabošcima, to je Njegova stvar. Ako ih On odluči uključiti u svoje blagoslove, to je Njegovo pravo. Nijedan čovjek, bez obzira na rasni ili vjerski status, nema prednost pred Bogom. Ni Židovi ni netko drugi ne mogu izbjeći posljedice pobune. Ako odaberu put grijeha, i oni mogu postati nezahvalne posude. Ljudi nisu automatski časni jer su rođeni Židovi. Niti su oni automatski nečasni jer su neznabošci. Bog je vladar i On određuje pravila i uvjete.
To ne znači da nikada ne mogu Bogu postaviti pitanja. Pavao ih stalno postavlja, u cijeloj Poslanici. F. F. Bruce primjećuje da “Pavao stalno zatvara usta buntovniku koji prkosi Bogu, a ne zbunjenom pojedincu koji traži Boga”.
Kršćanima nikada nije bilo jednostavno razumjeti 9. poglavlje Poslanice Rimljanima. Ali kada ga čitamo u kontekstu onih kojima se Pavao obraća i njihovih prigovora, ovo poglavlje nam pomaže vidjeti veličinu našeg Boga, Boga koji širi svoju milost dalje nego što bi to neki članovi Crkve htjeli. Mi “znamo” da zaslužujemo Njegovu milost, ali znaju li to i “drugi ljudi”? Pavao na ova pitanja ima samo jedan odgovor: sud prepustite Bogu. Kao što su glina i lončar jako udaljeni, tako je velika udaljenost između nas i Stvoritelja. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)