“A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha.” (2. Korinćanima 3,18)
U životu ispunjenom radom Henok je ustrajno održavao zajednicu s Bogom. Što je veći i teži bio njegov posao, njegove su molitve bile s više žara i ozbiljnije. Odražavajući zajedništvo s Bogom, Henok je sve više odražavao božanski lik. Njegovo je lice zrcalilo svetom svjetlošću, svjetlošću kojom svijetli Kristovo lice.
Henok je pred sobom neprestano imao Gospodina. … Krist je bio njegov stalni pratilac. On je bio u svijetu i vršio je svoje dužnosti prema svijetu; ali je neprekidno bio pod Isusovim utjecajem. Odražavao je Kristov karakter pokazujući iste osobine, dobrotu, milost, nježno suosjećanje, strpljenje, krotkost, poniznost i ljubav. Njegova povezanost s Kristom iz dana u dan ga je preobražavala u Njegovo obličje. Svakim danom se u svojim mislima i osjećajima udaljavao od vlastitih putova i približavao Kristovom, nebeskom, božanskom putu.
Ako pred sobom stalno imamo Gospodina, ako dopuštamo svojem srcu da Mu se obraća s hvalom i zahvaljivanjem, naš vjerski život stalno će se osvježavati. Naše molitve će dobiti oblik razgovora s Bogom kao što se razgovara s prijateljem. On će nam sam objavljivati svoje tajne. Vrlo često imat ćemo radosnu svijest o Isusovoj prisutnosti. Često će naše srce gorjeti u nama kad se On bude približavao da razgovara s nama kao što je to činio s Henokom. Kad se to ostvari u iskustvu kršćanina, u njegovom će se životu zapažati jednostavnost, skromnost, krotkost i poniznost srca, osobine koje će svima s kojima dolazi u dodir pokazati da je bio s Isusom i da je naučio od Njega.(Ellen G. White, Borba i hrabrost)