„I gledati će lice njegovo, a ime će im njegovo biti na čelima. Noći više biti neće i neće trebati svjetla od svjetiljke ni svjetla sunčeva: obasjavat će ih Gospod Bog i oni će kraljevati u vijeke vjekova. I reče mi: “Ove su riječi vjerne i istinite jer Gospod Bog, nadahnitelj proroka, posla svoga anđela da on pokaže slugama njegovim što se ima dogoditi ubrzo.“ (Otkrivenje 22,4-6)
Neki kršćanski apologeta govorio je jednom pred grupom ateista. Pošto je završio svoj govor, jedan od testa mu se putuje: “Kršćani imaju svoje posebne blagdane kao što su Uskrs i Božić. Hebreji slave svoje nacionalne praznike kao što su Pasha i Yom kippur. Samo mi ateisti nemamo priznate praznike. To nije pošteno!”
Apologeta je odgovorio šalom: “Zašto ne slavite 1. travanj?”
Oni koji su upoznati s američkim običajima znaju da je 1. travanj proglašen za Dan šale i neformalnog ponašanja. Neki vjeruju kako taj dan potječe iz Francuske. On bi se mogao povezati s proljetnom ravnodnevnicom koja počinje 21. ožujka, koja označava prvi dan proljeća. Ova proljetna ravnodnevnica bila je početak godine po julijanskom kalendaru. Zbog malih netočnosti u izračunavanju, julijanski kalendar je u 16. stoljeću kasnio za 11 dana. Tako je proljetna ravnodnevnica bila 1. travnja, sve dok papa Grgur XIII nije uveo gregorijanski kalendar 1582. godine. Tada se proljetna ravnodnevnica vratila na 21. ožujak.
Prije promjene kalendara ljudi su razmjenjivali darove 1. travnja kao počast Novoj godini. Nakon promjene šaljivčine su slale lažne darove ljudima, koje su izabrali za predmet prvotravanjske šale. Ovaj se običaj proširio po cijelom svijetu i danas postoji među mnogim narodima.
Što se tiče onih koji uvažavaju samo moć ljudskog razuma Psalam 14,1 kaže. “Bezumnik reče u srcu: Nema Boga.” Taj bezumnik je onaj koji je ponosan na svoje zemaljsko znanje i zanemaruje dokaze o postojanju više sile. Po riječima medijskog moćnika Teda Turnera, nerazumni govore kako je “kršćanstvo religija gubitnika”.
Naš tekst obećava da ćemo na novoj zemlji gledati Božje lice. Dok gledate nekoga u lice, obično možete saznati mnoge pojedinosti o njemu, jer se karakter iskazuje izrazom lica i pokretima. Nakon dugogodišnjeg iskustva i ja mogu reći, već na prvi pogled, da li je osoba s kojom razgovaram doživjela neko teško iskustvo u prošlosti. Naš karakter i životna iskustva ostavljaju svoj trag na našem licu. I zato, kada otkupljeni budu dobili priliku vidjeti Božje lice, dobiti će i mogućnost upoznavanja Njegovog karaktera i uspostavljanja uske veze s Njim. Na nebu neće biti poklonika ljudskog razuma.
Gospode, osjećamo duboko strahopoštovanje prema Tebi zbog Tvoje spremnosti da uspostaviš blizak odnos s nama. S tobom u svom životu, biti ćemo oslobođeni ne razumnih misli i djela. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)