„Četvrti anđeo zatrubi. I bi udarena trećina sunca i trećina mjeseca i trećina zvijezda te pomrčaše za trećinu. I dan izgubi trećinu svoga sjaja, a tako i noć.“ (Otkrivenje 8,12)

Kada sam imao deset godina, dvije sam godine štedio kako bih mogao kupiti teleskop. Mislio sam da je tako divno promatrati nebo i gledati zadivljujuće pojave kao što su krugovi oko Saturna, krateri na Mjesecu, sateliti koji kruže oko Jupitera i blistave oblake. Ipak, najbolje što sam ikada vidio svojim teleskopom bile su Plejade, Vlašići. Usprkos maglovitom zraku u mojoj okolici neposredno izvan New Yorka, Plejade su me očarale.

Ljudi ponekad govore o Plejadama kao o Sedam sestara. Golim okom promatrane, one predstavljaju samo malu nakupinu od šest ili sedam svijetlih točaka. Međutim, moj teleskop je Plejade pretvarao u nakupinu od nekoliko stotina zvijezda raštrkanih po prostoru i sličnih blistavim draguljima. Zvijezde su bile žute, crvene, plave, zelene ili mješavine svih tih boja. Ličile su na kraljevske krune koje sam vidio u europskim palačama.

Nakon tog iskustva, potpuno sam se složio s psalmistom, koji je rekao: „Nebesa slavu Božju kazuju.“ (Psalam 19,1)Promatrajući nebesa svojim teleskopom dobio sam uvid u Božju veličinu i shvatio koliko je Njemu draga ljepota. Patrijarhu Jobu zvijezde su pokazivale Božju beskonačnost. Kad se Job pitao zašto treba podnositi toliko mnogo problema, Bog mu je ukazao na zvijezde: „Možeš li lancem vezati Vlašiće i razdriješiti spone Orionu, u pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit` Medvjeda s njegovim mladima? Zar poznaješ ti zakone nebeske pa da njima moć na zemlji dodijeliš?“ (Job 38,31-33)

Naš današnji tekst govori o djelomičnoj pomrčini koja će zahvatiti zvijezde i ostala nebeska tijela. U duhovnom smislu to će se odnositi na povijesno razdoblje u kome će događaji prikriti ili makar djelomično izbrisati istinsko znanje o Bogu. I kao što je teško zamisliti svijet u kome više nećemo vidjeti zvijezde, pisac Otkrivenja teško zamišlja svijet u kome duhovna Božja svjetlost više neće blistati.

U tekstu ovog djela Otkrivenja otkrivamo Boga koji ponekad prikriva samoga sebe. Kad smatramo da nam je Stvoritelj nešto samo po sebi razumljivo, kad zanemarujemo obilne blagoslove kojima obasipa svakoga od nas, On se ponekad za trenutak sklanja s našeg vidika. Očekuje da ćemo shvatiti što nam nedostaje i da ćemo čeznuti ponovno poći za Njim i biti u Njegovoj blizini.

Gospode, ne želim da se sakrivaš od mene. Neka se Tvoja beskrajna veličina stalno pokazuje mom zadivljenom pogledu. Želim Te sagledati u pravoj svjetlosti. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)