„Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga!“ (Izaija 45,22)
Naša velika potreba u vremenu za proučavanje i molitvu jeste razgovor i prijateljstvo sa Isusom. Cilj je da za to odvojimo vrijeme na početku svakog dana, nasamo. Ako tražim zajednicu sa Isusom, hoću li proučavati evanđelja, neki povijesni događaj, ili proročanstva? Što od toga?
Ako netko ne zna sjediti s Marijom kod Isusovih nogu i ne poznaje osobno Njegovu ljubav i milost, može upotrebljavati Deset zapovijesti kao smrtonosno oružje. Zakon i Evanđelje moraju ići zajedno. Proučavanje poučnih spisa ima svoje mjesto. Ali za vrijeme zajedništva sa Kristom iz dana u dan, kako bismo postali bliski prijatelji s Njime, mi moramo proučavati Njegov život.
„Dobro bi bilo kad bismo svaki dan proveli jedan sat u razmišljanju i promatranju Kristovog života. Trebamo ga proučavati u svakoj pojedinosti i dopustiti svojoj mašti da obuhvati sve prizore, naročito one vezane za kraj Njegovog života. Dok se tako bavimo Njegovom velikom žrtvom za nas, naše povjerenje u Njega postati će mnogo postojanije, naša će ljubav oživjeti i dublje će nas prožimati Njegov duh“ (Ellen G. White, Isusov život, str. 55-56). Tek podizanjem Krista i pažljivim promatranjem Njegovog života mi se mijenjamo u Njegovo obličje. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)