“Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem, neka ti se urežu u srce.” (Ponovljeni zakon 6,4-6)
Današnji biblijski tekst je važan i kršćanima i Hebrejima. Kršćanima je važan zato što je Krist, kada je bio upitan koja je zapovijed najveća u zakonu, citirao riječi iz Ponovljenog zakona 6,5.
Međutim, ovaj je tekst bio važan Hebrejima i prije no što se Isus rodio. Bio je važan zato što je, zajedno s još dva kratka biblijska teksta, sačinjavao Šemu (Ponovljeni zakon 6,4-9; 11,13-21; Brojevi 15,37-41). Šema je tekst koji su svi Hebreji obavezno izgovarali kao molitvu svake večeri i svakoga jutra.
Šema nije bila jedina svakodnevna obvezna molitva Hebreja. Oni su morali recitirati i tekst koji je kasnije postao poznat kao Osamnaest, i sastojao se od 18 molitava. Osamnaest se morao izgovarati tri puta na dan — ujutro, poslijepodne i uvečer.
Hebreji su bili narod molitve. Oni su svoje molitve vrlo ozbiljno shvaćali. Ne samo da su imali Šemu i Osamnaest već i molitve koje su se odnosile na gotovo sve događaje u životu. Tako su imali molitve prije i poslije svakog obroka; zatim je bilo molitava povezanih sa svjetlošću, vatrom i munjom, molitava koje bi izgovarali kada bi ugledali mladi Mjesec, komete, kišu, oluju, kada bi stigli do jezera, rijeke, mora, kada bi primili dobru vijest, počeli upotrebljavati novi namještaj, kada bi ulazili u grad ili izlazili iz njega i tako dalje. Sve je imalo svoju molitvu.
Kao kršćani iz ovoga trebamo nešto naučiti. Trebamo uvidjeti svetost svega što postoji ili što nam se događa u životu. Trebamo biti svjesni stalne Božje prisutnosti. Naš život treba biti prožet molitvama.
Međutim, moramo biti svjesni opasnosti u koju su pali Hebreji. Sotona je u stanju izopačiti čak i molitve. Isus im može vratiti svetost. On može posvetiti molitvu u našem svakodnevnom životu. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)