„Dođite k meni svi, koji ste umorni i opterećeni, ja ću vas okrijepiti.“ (Matej 11,28)

U selu Betaniji živjele su dvije žene, Marija i Marta, sa svojim bratom Lazarom, koji je očigledno bio hranitelj obitelji. Otac i majka mora da su im umrli. Obje žene bile su poznate, ali je Marijina vanjština bila ljepša od Martine. Ona se jako dobro snalazila u društvu. Marija se sviđala svakome, i gdje god je bila neka proslava ili svečanost, tu se obično našla i Marija kako bi učinila da se svi prijatno osjećaju.

Jednoga dana crkveni vođa, po imenu Šimun, počeo je primjećivati Mariju na poseban način. Duboko u sebi odlučio je da će se sa njom bolje upoznati. I tako je bilo. U početku Marija nije ništa sumnjala, jer je prema svima bila prijateljski raspoložena. Uz pomoć arhi-varalice Šimun je Mariju, malo pomalo, naveo na grijeh. Ona to nije mogla dugo kriti i postepeno je postajalo sve poznatije u gradu da je Marija „posrnula“ žena.

U Betaniji joj je sve postalo tako nepodnošljivo da je spakirala ono malo stvari, koje je mogla ponijeti na put, i napustila grad. Zaputila se niz obronke Morije i otišla do mjesta Magdale. Kasnije je postala poznata kao Marija Magdalena (Marija iz Magdale).

Tu je počela stjecati „lak“ novac. Pokazalo se da to sve i nije tako lako. Našla je ljude koji su joj dobro plaćali. Među njima je pronašla čak i određeni stepen prihvaćenosti, ljude koji su joj postali „prijatelji“ i stalno dolazili.

Međutim teret na njenim ramenima bio je sve teži. Zaključila je da se lako stečeni novac pretvara u gorčinu. Jednog dana u grad je stigao putujući propovjednik. Stajao je na ulicama Magdale i govorio riječi koje ljudi nikada ranije nisu čuli. U ono vrijeme nitko nije prihvaćao carinike, posrnule žene i lopove. Ali Isus je rekao: „Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja ću vas odmoriti.“

Odmor? Za Mariju koja je noću ležala budna? Čula je riječi: „Onoga, koji dolazi k meni, neću istjerati van.“ (Ivan 6,37). Po prvi put u svom životu Marija je vidjela zračak otkrivenja Božjeg karaktera – Njegovu ljubav, otkrivenu u Isusu, i shvatila da će je Bog primiti. Više nije morala bježati od Boga koga se bojala. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)