„Ratovat će protiv Jaganjca, ali će ih pobijediti Jaganjac – i njegovi pozvanici, izabranici, vjernici – jer on je Gospodar gospodara i Kralj kraljeva.“ (Otkrivenje 17,14)
Nedavno je Hollywood opisao društvenu stvarnost tipične vojne jedinice kao „združena braća“. Zašto vojnici ne bježe spasiti svoje živote kada se bitka rasplamsa? Obično zbog osjećanja odgovornosti prema svojim drugovima u jedinici, koji su im postali bliži nego što su im ikada bili članovi obitelji. Nešto postoji u tom zajedničkom polasku u bitku što stvara prijateljsku vezu među ljudima, vezu kakvu teško možete naći u drugim grupama.
Moji prijatelji, Ed Dickerson i Bill Underwood, su razvili teoriju po kojoj prijateljstvo nastaje u sedam etapa. Prva, ljudi razmjenjuju pozdrave i komentare o vremenu. Druga etapa obuhvaća razmjenu činjenica i izvještaja. Kada prijateljstvo pređe u treću etapu, ljudi riskiraju razmijeniti razmišljanja i zaključke. Prijateljstvo dostiže četvrtu etapu kada ljudi postanu spremni razmijeniti osjećanja zajedno s činjenicama. Peta faza je dolazi kada smo spremni govoriti i o svojim pogreškama. U šestoj etapi, nivo povjerenja je toliko povećan da drugome dajemo pravo za ispravljanjem naših pogrešaka. Sedma etapa je potpuna bliskost, nešto što je na ovoj Zemlji teško ostvarljivo.
Pošto opiše sedam etapa prijateljstva, Ed ima običaj postaviti pitanje: „Ako ovo pravilo primijenimo na svoj odnos s Bogom, u kojoj etapi se događa obraćenje?“ Ed vjeruje da se to događa kada naše prijateljstvo s Bogom dostigne peti nivo, nivo kada postajemo spremni s Njime razgovarati o svojim pogreškama, što obično nazivamo priznanje grijeha. Ed ide i dalje i kaže da su mnoge, ako ne i sve, ljudske zajednice zastale na trećoj etapi međuljudskih odnosa, na razmjeni mišljenja i zaključaka. Ako je tako, onda prosječni kršćanin izgleda ima bliži odnos s Bogom nego s vjernicima, kršćanima, iz iste crkvene zajednice.
Međutim, to stvara problem. Prema Bibliji, nitko ne može imati bliži odnos s Bogom od onoga koji ima sa svojim bližnjima: „Rekne li tko: ‘Ljubim Boga’, a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti.“ (1. Ivanova 4,20) Ako svome bližnjemu ne možemo reći: „Pogriješio sam“, onda je vrlo sumnjivo i naše priznanje grijeha Bogu.
Kako se završna bitka u povijesti ove Zemlje približava, Bog poziva Crkvu da zaista postane „zajednica braće i sestara“. Oni koji su sa Isusom, ostvariti će vezu ne samo s Njim, već i jedan s drugim.
Gospode, zaštiti nas od pogrešaka u našem međusobnom odnosu. Pomozi nam da uzrastemo u svojoj sposobnosti upoznavanja naših bližnjih i ljubavi prema njima, isto onako kao što si Ti upoznao i zavolio nas. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)