“Kako siromaha nikad neće nestati iz zemlje, zapovijedam ti: širom otvaraj svoju ruku svome bratu, svome siromahu i potrebitu u zemlji svojoj.” (Ponovljeni zakon 15,11)
“Djelo milosrđa izvor je dvostrukih blagoslova. Dok onaj koji daje nevoljnima njima služi na blagoslov, on je i sam blagoslovljen još u većoj mjeri. Kristova milost u duši osobine karaktera koje su suprotne sebičnosti — osobine razvija koje će očistiti, oplemeniti i obogatiti život. Dobra djela učinjena u tajnosti čvrsto će povezati srca i još ih bliže dovesti srcu Onoga od koga potječe svaka plemenita pobuda. Male pažnje, mala djela ljubavi i požrtvovnosti kojima život zrači tako neprimjetno kao što se miris širi iz cvijeća, čine veliki dio životnih blagoslova i sreće. Na kraju će se ustanoviti da se samoodricanje za dobro i sreću drugih, premda se u ovom svijetu malo cijeni i ne preporučuje, na Nebu priznaje kao znak našeg jedinstva s Njime — Kraljem slave — koji je bio bogat i nas radi osiromašio.” (Ellen G.White, Misli s Gore blagoslova, str. 106.107)
Dvostruko blagoslovljeno djelo. Radosna misao. Potajno pomažući bližnjima, mi pomažemo sebi. Razvijamo svoj karakter. Postajemo sve sličniji Bogu koji nam je toliko mnogo dao. A tijekom tog procesa pomažemo nekome kome je naša pomoć doista nužna.
Služba potajnog davanja utječe i na naš život. Ona je dio procesa kojim Bog sebične ljude preobražava u svoje božansko obličje.
Međutim, to nije prirodan proces. Daleko od toga. Prirodno bi bilo da zadržimo ono što je naše, da gradimo sve veće i veće domove i kupujemo sve skuplja i skuplja kola. Ili, ako već dajemo, da smatramo kako u najmanju ruku treba jednu dvoranu, ako ne i cijelu zgradu, nazvati po nama u znak sjećanja na našu velikodušnost.
Potajno davanje je nešto sasvim drugo. Međutim, Isus kaže, ono donosi neusporedivu nagradu.
Pomozi mi, Gospode, da budem sličan Tebi, a ne sebi. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)