„Četvrti anđeo zatrubi. I bi udarena trećina sunca i trećina mjeseca i trećina zvijezda te pomrčaše za trećinu. I dan izgubi trećinu svoga sjaja, a tako i noć.“ (Otkrivenje 8,12)

Sve je počelo kao uobičajeni noćni povratak kući. Kad sam izašao iz dvostrukog zavoja i ušao u ravni dio ceste koji će me dovesti do moje ulice, vidio sam nešto veoma neobično. Izgledalo je kao da se pun Mjesec uzdiže na horizontu ispred mene, ali kao da mu je netko odgrizao veliki komad s lijeve strane.

„Što misliš, da li je sada vrijeme kada se Mjesec počinje smanjivati“, upitao sam suprugu koja se vozila pored mene.

„Ne mislim da je tako“, odgovorila je ona. „Nikada nisam vidjela nešto takvo!“

Sumnjajući u njeno mišljenje, pokušao sam se sjetiti da li Mjesec u trećoj četvrtini izgleda kao obrnuti polumjesec ili mu je samo „odgrižen“ dio sa strane kao što je ovo što se sada vidi. Nastavio sam razmišljati o značenju onoga što sam vidio, ali kada sam stigao u svoj dom, brzo sam sve zaboravio. A onda sam se iznenada sjetio Mjeseca.

„Hej, djeco“, pozvao sam kćeri, „trebate pogledati kroz prozor na prednjoj strani. Netko je Mjesecu odgrizao veliki komad!“

Pošle su za mnom u dnevnu sobu pogledati nebo iza velike bijele breze u našem dvorištu. Nisam bio spreman za ono što sam vidio. Mjesecu nije nedostajao samo komad, veće se sada smanjio na veličinu polumjeseca. „U čemu je stvar, tata“ Zar Mjesec može preći iz jedne faze u drugu za samo pola sata? Razmotrio sam oskudne znanstvene podatke, koji su mi stajali na raspolaganju i došao do negativnog zaključka. Onda sam primijetio da je tamni dio Mjeseca postao crvenkast i da sačinjava puni krug.

„Sada znam“, uzviknuo sam, „ovo je vjerojatno pomrčina Mjeseca!“ „Pa, ja sam ti to već rekla“, umiješala se moja supruga. Zemlja se našla između Sunca i Mjeseca, a sjenka Zemlje se kretala preko Mjeseca. Nastavio sam promatrati sve dok svijetli dio Mjeseca nije potpuno nestao, ostavljajući samo crvenkasti krug.

Najbolje objašnjenje teksta iz Otkrivenja 8,12 je vjerojatno slika utemeljena na pomrčini Sunca i Mjeseca, dobro poznata i u antičko doba. Sunce, Mjesec i zvijezde kao simbol predstavljaju u Starom zavjetu Božju riječ (Psalam 19; 119,105), Božji narod (Daniel 12,3) i ono što je nebesko (Daniel 8,10). Odbacivanje Božje riječi i Njegovih putova uvodi u duhovnu tamu. Međutim, ova je tama djelomična. Još se imamo vremena pokajati.

Gospode, želimo živjeti u svjetlosti Tvoje riječi i Tvojih putova. Sačuvaj nas od odluka koje bi nas odvele u duhovnu tamu. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)