„Spomeni se dakle: kako si primio Riječ i poslušao, tako je i čuvaj – i obrati se. Ne budeš li dakle budan, doći ću kao tat, a nećeš znati u koji ću čas doći na te.“ (Otkrivenje 3,3)
Povijest Sarda iz antičkih vremena ima određene sličnosti sa o Isusovim opisom. Nekada je to bio najvažniji grad u cijeloj oblasti, prijestolnica lidijskog kraljevstva kojim je vladao poznati kralj Krez. Njegovo je bogatstvo bilo tako veliko da čak i danas postoji izreka “bogat kao Krez”. U vrijeme u kome je Ivan pisao svoje Otkrivenje Sard je po važnosti pao iza Efeza, Pergama, pa čak i Laodiceje, tako da je u prvom stoljeću ugled grada prevazilazio stvarno stanje.
Sličnosti između povijesti i teksta su čak i veće. Stari povjesničari govore da je Krez, prije nego što se upustio u bitku s Kirom, perzijskim vladarom koji je nakon osam godina pokorio i Babilon, poslao poslanstvo u delfijsko proročište da pita treba li preći preko rijeke Halis i napasti Kira. Proročište je odgovorilo da će propasti jedno moćno kraljevstvo ukoliko pređe rijeku.
Uvjeren da se radi o najavi pobjede, kralj je prikupio svoju vojsku i prešao rijeku kako bi se sreo s Kirom. Perzijski vladar ga je na nadmoćno pobijedio, ali se Krez uopće nije zabrinuo. Ne samo da je imao proročište na svojoj strani, bar je tako mislio, već se mogao povući u svoju neosvojivu tvrđavu Sard i prikupiti još moćniju vojsku za sljedeću godinu. Međutim, Kir je odmah krenuo za njim i opkolio Sard, prije nego što je Krez prikupio novu vojsku. Kreza ni to nije zbunilo, smatrao je da se Kir previše udaljio od svojih linija snabdijevanja i da će sardske snage uspjeti baciti njegovu vojsku niz liticu ispod grada.
Sardska akropola uzdizala se na vrhu brda Tmolus. Padine brda su vrlo strme, skoro kao u zidine koje se uzdižu u visine nekoliko stotina metara. Nalazeći se na takvoj visini, izgledalo mu je da i dijete može obraniti grad protiv cijele velike vojske. Jedne večeri Krez se povukao na počinak misleći da će sve biti u najboljem redu. Kad se probudio ustanovio je da neprijatelj ima u svojoj vlasti i akropolu i cijelu državu.
Što se dogodilo? Iako je izgledalo da su strme litice nepristupačne, Kir je, ipak, otkrio pukotinu u stijeni koja je njegovim vojnicima dozvoljava da se pojedinačno popnu i uđu u grad. Takav napad je mogao uspjeti jedino u slučaju da neprijatelj nije oprezan, a to se moglo dogoditi jedino noću. U skladu s Isusovim riječima, uništenje je naišlo na Sard kao “tat”.
Gospode, ojačaj moju duhovnu budnost tako da uvijek budem svjestan svih mogućnosti napada koji bi sotona mogao povesti protiv mene. Neka me Tvoj dolazak zatekne kao budnog čovjeka. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)