„Obrati se dakle! Inače dolazim ubrzo k tebi da ratujem s njima mačem usta svojih. Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku ću dati mane sakrivene i bijel ću mu kamen dati, a na kamenu napisano ime novo koje nitko ne zna doli onaj koji ga prima.“ (Otkrivenje 2,16.17)
Crkva u Pergamu klizila je prema kompromisu, iako to nije činila namjerno. Ljudi ne ustaju iznenada jednog jutra i ne odlučuju odbaciti svoj odnos s Bogom i postati svjetovni. Kada kršćani postanu svjetovni, to je zato što su dozvolili postepeno se naći u tom stanju. Možda se više ne mole, niti bore s Bogom u molitvi, kao što su to nekada činili.
Problem s kompromisom je u tome što ljudi upadaju u njega ne znajući što se događa. Kompromisi su nekako omiljeni – svakoga usrećuju i nikoga ne vrijeđaju. Ali, uznemiravaju Boga.
S kompromisom su povezana niža duhovna mjerila. Nije prirodno da se ljudi bez ulaganja napora kreću uzvodno. Normalna sklonost u svakoj crkvi je kretanje nizvodno, ka nižim mjerilima i manje jasnim doktrinama. Ukoliko ljudi nisu spremni plivati uzvodno, strogo primjenjujući načela Biblije, Crkva će neizostavno krenuti nizvodno ka nižim mjerilima – kao što je to učinio Pergam.
Šta je Isusovo rešenje za problem kompromisa? On nas ne ostavlja u nedoumici. Obrati se! Oblik u kome se ta riječ nalazi u grčkom jeziku upućuje na to da je pokajanje nešto što ljudi moraju sami pokrenuti. Očigledno je da vjernici u Pergamu nisu smatrali da se trebaju pokajati, ali je Isus ovdje jasno naglasio da pogrešan oblik tolerancije zahtjeva pokajanje. Ako starješinstvo Crkve nije spremno suprotstaviti se ljudima koji uništavaju Crkvu, Isus obećava da će doći i ratovati „s njima mačem usta svojih“!
Lijek protiv duha kompromisa je prije svega čvrsta odlučnost. Pokajati se znači načiniti potpuni zaokret u svom životu, obnoviti duhovnu disciplinu. To znači prestati dozvoljavati da te matica nosi unaokolo, prestati činiti ono što ti je ugodno i što možeš činiti ne ulažući nikakav napor. Pokajanje zahtjeva postati usmjeren u svemu što činiš u duhovnoj oblasti, odvajanje vremena za molitvu i proučavanje. Osim toga, odvajanje vremena za ono što Bog želi da činiš, na primjer, svjedočenje za Njega.
Bez obzira što si činio i gdje si se nalazio, nikada nije prekasno da načiniš taj neophodni zaokret.
Gospode, otvori moje oči da postanem svjestan skrivenih kompromisa u svom životu. Pomozi mi da pozovem duh pokajanja u svoje srce. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)