„Držimo nepokolebljivim ispovijedanje naše nade – vjeran je, naime, onaj koji je obećao.“ (Hebrejima 10,23)
Naša je prednost kao Božje djece da se čvrsto držimo priznanja svoje vjere bez kolebanja. Ponekad nadmoćna sila kušnji naizgled opterećuje snagu naše volje do krajnjih granica pa pokazivanje vjere izgleda potpuno suprotno svim dokazima osjetila i osjećaja, ali naša volja mora ostati na Božjoj strani.
Mi moramo vjerovati da se u Isusu Kristu nalazi vječna snaga i uspješnost. Iz časa u čas moramo pobjedonosno držati svoj položaj, biti jaki u Njegovoj snazi.
Sve je moguće onome koji vjeruje. Budući da Bog djeluje u nama, možemo slobodno čvrsto odlučiti činiti Njegovu volju i možemo se savršeno osloniti na Gospodina. Mi moramo svakoga dana cijeloga sebe posvećivati Bogu.
Svakoga dana moramo obnavljati svoj zavjet da budemo potpuno Njegovi sada i u vječnosti. Nemojte se nikada oslanjati na svoje hirovite osjećaje, već stavimo svoja stopala na siguran temelj Božjih obećanja: „Ti si to rekao i ja vjerujem Tvojim obećanjima.“ I to će biti razumna vjera.
Vaši će osjećaji biti uznemireni kada vidite da neki slijede put koji je suprotan Kristovim načelima; nevolje i ispiti vjere će vas pogoditi, ali vas preklinjem da gledate samo na Isusa i da ne dopustite nijednoj toj stvari da otvrdne vaše srce ili da izazove tamu nevjere. Neka ništa ne dovede vašu vjeru do poraza. Živite kao da vas Bog promatra. Razgovarajte s Isusom kao što biste razgovarali s prijateljem. On vam je spreman pomoći i u najtežoj nevolji; On je s vama i u najvećoj teškoći.
Osjećaj sigurnosti ne smije se prezirati; trebali bismo biti zahvalni Bogu na njemu. Ali kada se budete osjećali potišteno, nemojte misliti da se Bog promijenio. Slavite Ga isto toliko jer se uzdate u Njegovu Riječ, a ne u svoje osjećaje. Vi ste se zavjetovali da hodite u vjeri, da vama ne vladaju osjećaji jer se osjećaji mijenjaju u skladu s okolnostima.
Hodite pred Bogom u vjeri, oslonite se potpuno na Njegova obećanja. Isus kaže: „Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.“ (Matej 28,20) (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)