“Jer je sav Zakon ispunjen jednom jedinom zapovijedi: ‘Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!'” (Galaćanima 5,14)
Nešto treba zamijetiti o svih šest Isusovih ilustracija o pravom značenju zakona u Evanđelju po Mateju 5,21-48.
Naime, sve se odnose na zapovijedi s druge ploče, sve govore o ljubavi prema bližnjima. Nijedna se, bar ne u prvom redu, ne odnosi na našu ljubav prema Bogu, koja je predstavljena zapovijedima s prve ploče.
Zašto je tako, možda ćete upitati. Zašto je Isus potrošio toliko vremena na tumačenje druge ploče? Zašto pozornost nije poklonio prvoj?
Odgovor se izgleda krije u činjenici da je Isus smatrao kako nitko ne može voljeti Boga ukoliko ne voli i svoga bližnjega. Sjetimo se da su Adam i Eva počeli prebacivati krivnju jedno drugome čim su ustali protiv Boga. Ulaženje grijeha je bilo obilježeno ne samo kvarenjem odnosa s Bogom već i kvarenjem međuljudskih odnosa.
Kad nismo pravi pred Bogom, ustajemo i jedni na druge. Čim sebe stavi u središte svoga života, čovjek počinje djelovati na temelju načela sebičnosti.
Međutim, obraćenje mijenja postojeće stanje. Kad me Bog preobrazi, mijenja se i osnovno načelo moga života. Ja se nanovo rađam, ali s novim srcem i novim umom. Više ne živim po načelu sebičnosti, već po načelu Božje nesebične ljubavi. Novo me načelo pokreće da volim svoje bližnje. Bližnji za mene više nije objekt ili stvar. Postaje ljudsko biće za koje je Krist umro, postaje ravnopravan sa mnom.
Ja ne mogu biti u dobrim odnosima s Bogom, ukoliko nisam u dobrim odnosima sa svojim bližnjima. To je jedna od velikih osnovnih istina Propovijedi na Gori.
Kako se ja ponašam prema tebi i kako se ti ponašaš prema meni, to je mjesto na kojemu se kotač naslanja na cestu. Međuljudski odnosi se odvijaju na mjestu na kojemu ja svakoga dana živim svojim kršćanskim životom. Međuljudski su odnosi najoštrija proba našeg kršćanstva. Po njima se zaključuje jesmo li doista postali kršćani. Isus tu istinu naglašava u tekstovima Evanđelja po Mateju 5,21-48. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)